Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - listopad 2009
nedjelja, listopad 25, 2009
Za sve one koji misle da istok podrazumijeva samo zavijanje. Prekrasna kasida, muslimanska vjerska pjesma.
olimpia @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 15, 2009
Meditiram o članku gospodina Hrvoja Marjanovića o našem tv-u par dana. Prvo što ću reći jest - gospodin ima vrlo otrovan jezik. Ne, što se tiče tv-a, već ljudi kojima se obraća. No, zato i jest komentator na Indexu, kako bi polučio što više komentara, što veći broj klikova i besmislene rasprave na forumu. Inače se dosta slažem s njegovim komentarima iako mi njegov način pisanja nekad izazove žgaravicu i nervozu. Ovog puta me opasno izbacio iz takta.

Kao prvo - da, ja smatram da su srpske komedije bolje od hrvatskih, ne zbog toga što psuju, već zbog toga što realističnije i neusiljenije prikazuju socijalnu sliku i karaktere osoba realističnije, bliže meni nego nekakve Bitange i princeze od čijeg mi se scenarija i loše glume diže kosa na glavi, jednako kao i one Klinike i mase drugih hrvatskih komedija. Da ne spominjemo  američke idiotske serije kao "Prijatelje" i tako dalje. Vrhunac humora meni je britanska serija "Yes, minister". Ali -  o ukusima se ne raspravlja. Jer ja neću za nekoga kome se možda hrvatske serije ili "Prijatelji" sviđaju reći da je malouman i da me njegov ukus vrijeđa i potkopava moj intelekt.
Da, meni su Bosanci simpatično humoristični. Jer je u njihov svakodnevni govor utkan blagi sarkazam, spontani humor kojeg oni nisu svjesni jer su takvog mentaliteta - ali sam zato toga svjesna ja kada komuniciram s njima, načisto zato jer sam iz drugačijeg okruženja.
Slažem se da su programi na našim televizijama katastrofalni, da većinom prevladava neukus i da bi trebalo neke stvari unaprijediti i obogatiti. Ali ako netko želi gledati gluposti - neka gleda, mene to ne dira. Ja ću si pronaći ono što me zanima bez želje da nekog koga to isto ne zanima tlačim i "prosvjećujem" svojim ukusom i stavovima. Da je po meni - nacionalne televizije bi trebalo u potpunosti zamijeniti National Geographicom i Discovery-em Isto to vrijedi i za muziku - ako netko sluša glasno narodnjake u autu - ja frknem na to, ali ni ja nisam manje nepristojna kada razvalim Iron Maiden na turbo i vozim se otvorenim prozorima kroz grad. Mene još nije ozlijedio nitko tko voli narodnjake niti mi je učinio išta loše. Ja imam svoje i toleriram tuđe. Pop kultura je rijetko kad iznjedrila vrhunsku kvalitetu i pridonosila kulturi. U vrijeme kada se Blondie pojavila bila je trash a danas je antologija. Inače, za one koji ne znaju - Bach je kič. Kič svojeg vremena a danas je nedostižan.
Filmovi. Zašto netko misli da bi na tv-u trebalo biti više avangardnih filmova koji čija se "kvaliteta i dubokoumnost" obično vidi po kadrovima bljuvanja iz raznih kuteva. Ne, stvarno - svaki imalo "pomaknutiji" film  kojeg sam gledala ima bar jednu scenu izrigavanja u krupnom planu... Da  je po meni - filmovi koji bi bili na tv-u bili bi samo Sci-Fi i ništa drugo. Rijetko koji film mi je dobar. Ali, ako ih nema - ja ih pronađem i zadovoljim svoju potrebu bez da okolinu proklinjem jer ne vole isto što i ja.
Ja ne volim jazz. Podsjeća me na gakanje pataka. Meni se kosa diže na glavi od queer "umjetnika" i njegove gole guzice. Meni to nije kultura nego iživljavanje. Ali neću pljuvati po onima kojima to možda jest važno u životu. Zapitajmo se malo zašto masa voli gluposti. Zato jer u životu dovoljno opterećna egzistencijom i problemima. Svaki dan ta ista masa teško zarađuje za život, bori se s teškim životom i na kraju dana - sigurno joj nije do gledanja Trainspottinga, problema nomadskih plemena u jugoistočnoj Kini, genijalnog nastupa queer umjetnika i njegovog analnog otvora, meditiranja nad harmonijom američkog jazz harmonikaša, niti ičega na što bi se morali posebno koncentrirati. Na kraju dana joj je do plitke zabave i ispraznih tema kako bi napunila baterije za nove životne nedaće.

No, na kraju krajeva, zašto mi ne bi izvozili ono što je ovdje jedinstveno i čega nema na "finom" Zapadu? Zašto ne bi iskoristili prednosti  mirisa, okusa, običaja i muzike Balkana kao kompetitivne prednosti nego se vječno guramo, ponekad i silom prema zapadu, bježimo od istoka kao vrag od tamjana kao da je sramota sve što se veže uz balkanske narode, ne uviđajući pri tome da smo upravo zbog takve nevjerojatne raznolikosti kako kulturne, običajne pa čak i po pitanju preferencija i današnje pop-zabave jedinstveni u Europi.

Ne volim teške riječi poput tih u komentaru Hrvoja Marjanovića. Ako želi unaprijediti svijest hrvatske javnosti - ovaj put je to probao učiniti na nasilan i optužujući način ne birajući pri tome što će i kako reći. Mislim da njegov intelekt može puno bolje od ovoga. Mislim da bi morao bolje upravo zbog vrijednosti koje zastupa. Snaga uma se ne očituje u zadrtom zastupanju svojih stavova bez imalo razumijevanja za drugu stranu, već u sposobnosti uživljavanja te pokušaju razumijevanja  nečega drugačijeg, ponekad i dijametralno suprotnog vlastitom načinu života i razmišljanja.
olimpia @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 9, 2009
Ponukana svojim posjetom Bosni i Hercegovini i potresena događajima koji su se dogodili za to vrijeme želim pokrenuti međuetnički i međureligiozni dijalog ovim postom. Prvo ću vam reći  svoje dojmove za tog puta.

Neizbježno je spomenuti da se tragovi i rane rata teško mogu izbrisati ili oprostiti. No današnji sukobi često proizlaze iz prenešene mržnje, putem rodbine, prijatelja na osnovi vjerske pripadnosti. Šire se zablude o vjerama, načinu života i razmišljanjima. Sve to proizlazi iz površinskog poznavanja tuđe vjere i postupaka jednako kao i iskorištavanja vlastite vjere na pogrešan način. Islam se izjednačuje s terorizmom što ne može biti dalje od istine. Da - teroristički činovi islamskih militantnih skupina jesu hranjeni doslovnim tumačenjem Kurana i počinjeni od strane osoba te vjeroispovijesti u ime te vjere ali oni su u manjini, a terorista ima i među kršćanima - recimo IRA u Irskoj.
Počela sam proučavati muslimanske običaje i vjeru jer sam shvatila da o tome, nažalost, jaako malo znam iako Islam spada u abrahamsku vjeru (kod njih Ibrahim). Ono što sam uočila u Bosni jest da su tamošnji muslimani - Bošnjaci umjereni (ispričavam se ako nešto pogrešno pišem .- ovdje se radi isključivo o mojim dojmovima) odn. da su gostoljubivi, ljubazni i uglavnom tolerantni. To zaključujem iz osobnih iskustava prolazeći kroz brojna mjesta na putu, dakle ne samo u Sarajevu, ali po internetu vidim da ih ima netolerantnih i zadojenih jednako koliko i katolika i pravoslavaca, odn. Hrvata i Srba. Dojam je da su takvi ljudi u manjini, no dovoljno glasni da zapodjenu još jedan krvavi rat, koji nikome neće donijeti ništa dobra.

Dakle, krenimo. Islam kao vjera. Suštinski jako lijepa, zagovara skromnost, ljubav prema drugome i Allahu, strpljivost, pomoć drugome, dobar odgoj djece, poštivanje starijih, poštivanje žena i veličanje njihove uloge u Islamu (za razliku od onoga što mi na zapadu mislimo), svetost obiteljskog harmoničnog života, čistoću i urednost, gostoljubivost i toleriranje inovjeraca, pridržavanje molitvi i običaja te duhovnu čistoću. Imaju slične, gotovo iste temeljne zapovijedi kao i kršćanstvo i judeizam.
Kršćanstvo - zagovara ljubav prema bližnjemu, skromnost, poštivanje roditelja, obiteljske vrijednosti, pomoć onima u nevolji, umjerenost u svemu i toleranciju prema inovjercima.

Dakle - gdje je problem? U ljudima naravno. Kao i svugdje - postoje ljudi koji žele svoju agresiju ispoljiti najkraćim i najlakšim putem odn. imati izgovor za nju - a to je vjera, odn. u okrilju svoje vjeroispovijesti.
Prepucavanja i vrijeđanja preko onoga što druga vjeroispovijest smatra svetim - početak je sukoba koji neizbježno vodi u krvavi rat.

Kao početak dijaloga između kršćana i muslimana, jednako kao i katolika i pravoslavaca počinjem činjenicom da je Isus odn. Isa također jedan od poslanika u Islamu, a njegova majka Marija odn. Merjam jedna od najvažnijih žena u Kuranu kao simbol djevičanske čistoće.

Molim sve one koji žele doprinijeti ovome dijalogu i boljem poznavanju religija na našim prostorima da daju svoje komentare i dojmove te da produbimo znanje jednih o drugima jer ćemo tako bolje upoznati i sebe same.

Tolerancija ne znači da se moramo voljeti - ona predstavlja uvažavanje naših različitosti i slavljenje pozitivnih razlika među ljudima.


olimpia @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 7, 2009
Bila sam na mnogo putovanja u životu, ali ni jedno mi nije ostavilo tako snažne utiske, probudilo tako duboke emocije kao ovo.

Bosna i Hercegovina. Zemlja čudna, zemlja krajnosti, zemlja  sreće i neizmjerne tuge. Zemlja krvave prošlosti. Bure baruta.

Mislili smo da je prošlo dosta godina od rata, da se neće vidjeti tragovi. Ali vide se, na svakom koraku - srušene kuće, rupe od gelera, ploče poginulim vojnicima, križevi, nišani. Siromaštvo nasuprot bogatstvu pojedinaca. Ali ljudi - nevjerojatno ugodni, iako doduše u nekim krajevima dosta i iznenađeni našom registracijom.

Prvi sudar sa meni nepoznatom kulturom bio je u Bihaću. Posvuda džamije. Za prosječnog zapadnog Hrvata, koji uporno stremi zapadu - to je prvi kulturni šok. Meni - izrazito pozitivan. A u 12 i 48, kada se zaorio poziv na molitvu sa minareta  - naježila sam se od glave do pete. Ali  - blizina granice doprinijela je tome da se Bihać pretvara u prosječni europski gradić. A mi smo došli tamo da bi pobjegli od toga. Kako smo putovali dalje prema Sarajevu, sve je manje i manje ličilo na poznato okruženje, a pejzaž su zauzela sela na obroncima, groblja koja se bijele od nišana, ovčice i kravice na pašnjacima.

Jajce - prekrasan gradić, bogate kulturne baštine i ljubaznih ljudi. Pogled s tvrđe je nešto nezaboravno, jednako kao i vodopadi. Ta kultura koja svoje korijene vuče u Turcima ostavila je nevjerojatan trag, mističan i egzotičan,  a čiji se se ostaci mogu vidjeti posvuda.

A onda Republika Srpska. Osjeća se siromaštvo, zapostavljanje, što ruku na srce i apsolutno politički nekorektno kažem - nije ni čudno ako se uzme u obzir tko je zapodjenuo tu stravu koja zapalila cijelu Bosnu. Da, naša registracija i nije baš bila najpoželjnija a u kafiću nismo bili dočekani sa pozdravom niti ispraćeni odzdravom, niti ljubaznošću koja je bila usmjerena ostalim gostima. Tek tad smo shvatili da smo ušli u Republiku Srpsku. Da -  rat tamo u glavama tinja, a ako uzmemo u obzir stupanj razaranja i prolivene krvi - nije to ni tako neobično.

Sarajevo. Nemam riječi kojima bi opisala taj grad. Osvojio me. U potpunosti. Grad ekstrema. Siromašnih i ultra bogatih. Nasilja i susretljivosti. Tolerancije i netrpeljivosti. Grad predivne baštine i opčaravajuće Baščaršije. Grad nevjerojatnog prolijevanja krvi. Istok i zapad pomiješani. Džamija, sinagoga, katolička i pravoslavna crkva. Sve na jednome mjestu. Djevojke u miniciama i djevojke u feredžama. Kokteli i bosanska kahva. Šušur, trošenje i prosjaci. Mirisi i okusi. I onda momenat koji sam čekala svaki dan u 18 i 30 - poziv na molitvu.

A najviše od svega su me fascinirala groblja. Posvuda su. U dvorištima kuća, vrtovima, na obroncima i nizinama, u parku u centru grada... posvuda. Pitam prodavačicu zašto ih ima toliko. Ona s osmijehom odgovara - nismo imali gdje pokapati pa smo pokapali kako smo mogli. A onda najtužniji trenutak putovanja - spomenik "ubijenoj djeci Sarajeva 1992 - 1995". Malo podalje -  minijaturno groblje nekoliko branitelja. A ima još jedno... puuno veće. Groblja, posvuda.
Avaz - luksuzni neboder od 36 katova, vidikovac i ultra moderni caffe. Odmah ispod njega - ruševne kuće u kojima žive sarajevski Romi, siromaštvo kakvo smo mi u HR već davno zaboravili. Van centra - Juga koju smo svi zaboravili - neuredno, neorganizirano, hektično. Upravo ono po što smo i došli.
Steriliteta i Europe imam dovoljno u svojem dvorištu.

U nastavku - još malo o Sarajevu, putovanju nazad preko Hercegovine do jednog od najužasnijih kantona.
olimpia @ 00:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 2, 2009
Odoh... u smjeru istoka... putevima jednog i drugog rata....

Baklave, ćevapi, kava... dolazim... i jedna prigodna... da se ufuram u mood, nije za one osjetljivih bubnjića...
olimpia @ 07:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 1, 2009
Ovu sam pjesmu pronašla kad sam čistila svoj kompjuter... moćna je pa je želim podijeliti s vama...

autor je Lawrence Ferlingheti


POZDRAV

Svakoj životinji koja ždere ili ubija svoju vlastitu vrstu

I svakom lovcu oboružanom puškama ovješenim u kabinama kamioneta napunjenih lovinom

I svakom strijelcu ili dragovoljcu s teleskopskim nišanom

I svakom prostaku u čizmama s psima i skraćenim sačmaricama

I svakom pozorniku s psima istreniranim da gone i ubiju

I svakom agentu u civilu ili tajnom detektivu pod čijim je pazuhom

Opasan pištolj pun smrti

I svakom čuvaru javnog reda koji otvara vatru na ljude ili puca da bi ubio zločince u bijegu

I svakom članu Narodne garde bilo koje države u kojoj s lisicama i karabinima stražari nad narodom

I svakom graničaru bilo koje granice s bilo koje strane Berlinskog zida ili zavjese od bambusa ili tortilje

I svakom elitnom prometniku i patrolnom policajcu u jahaćim hlačama krojenim po narudžbi s plastičnim zaštitnim šljemom i kravatom uskom poput vezice za cipele i revolverom sa šest metaka u srebrom ukrašenim koricama

I svakom patrolnom autu s kratkocijevnim puškama i sirenama

I svakom protuštrajkačkom oklopnom vozilu ispunjenom palicama i suzavcem

I svakom pilotu aviona pod čijim su krilima smještene rakete i napalm bombe

I svakom vojnom kapelanu koji blagosilja bombardere pri uzlijetanju

I svakom Ministarstvu vanjskih poslova bilo koje super sile koje prodaje oružje objema zaraćenim stranama

I svakom nacionalistu nije važno koje nacije u nije važno kojem svijetu  Crnom Smeđem ili Bijelom koji ubija u ime svoje nacije

I svakom proroku ili pjesniku s puškom ili patent-nožem i svakom silovatelju duhovnog prosvjetljenja koji prosvjetljuje uz pomoć sile i svakom silovatelju snage svake Nasilne države

 

I bilo kome i svima što ubijaju i ubijaju i ubijaju i ubijaju


U ime Mira


Podižem svoj srednji prst      

Kao jedini dostojan pozdrav

 

olimpia @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.