Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - listopad 2010
nedjelja, listopad 24, 2010
Ušuljao si mi se jutros u misli. Nisam ni primijetila da si tu, u zapećku mojih misli tiho stojiš. A onda sam te odjednom ugledala i sve mi je u trenu prošlo pred očima. A spoznaja me dotukla. Nije mi se svidjela. Spoznaja da uvijek mislim na tebe. Nedostaješ mi.



olimpia @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 12, 2010
Slušajte me sad vi bagro desničarska - nemate vi pojma što je ljubav prema domovini jer bi je prodali za šaku dolara kao što su učinili vaši "heroji" Pavelić, Tuđman, Šušak i ini... Tamo se ku**ite svojim hrvatstvom a nepismeni ste do bola! NAUČITE PRVO HRVATSKI JEZIK PA ONDA LAJTE UOKOLO O LJUBAVI PREMA DOMOVINI a ne da silujete moj materinji hrvatski jezik svojom nepismenošću.  Normalno da ne znate rvacki jezik jer ste najglasniji vi koji ŽIVITE U NJEMAČKOJ, AUSTRALIJI, ŠVICARSKOJ itd. DOĐITE U HRVATSKU ŽIVJETI MAMICU VAM VAŠU PA ONDA GOVORITE O TOME DA IMAMO RVACKU. IMAMO KU*AC!!!! A NE RVACKU ZBOG VAŠIH HEROJA.

Ma vi niste ni desničari - vi ste obični kujac jer pravi desničar voli kako treba svoju domovinu a ne slavi lopove iz njezinih redova. I *ebli vas Srbi više, rat je završio odavno, više ni rat nije kriv za lopovluke koje su vaši heroji blagoslivljali. Ulovite se malo lopate i rmbačite umjesto da se bavite kafanskim gluparijama i mrtvi pijani po birtijama  glumite velike političare i ljubitelje domovine. Jadna nam naša domovina s takvim krelcima! NIŠTA NISTE NITI BOLJI NITI PAMETNIJI OD KOMUNISTA, SRBA I OSTALIH NA KOJE SE PJENITE... JOŠ STE I GORI JER SRAMOTITE MOJU HRVATSKU, MAMICU VAM VAŠU, HRVATSKU KOJU VOLIM VIŠE NEGO ŠTO VI SELJAČINE MOŽETE I ZAMISLITI. Ja za razliku od vas nisam podvila rep i zbrisala po principu Bože čuvaj Rvacku, odo ja u Njemačku, nego se borim ovdje! Ovdje u Hrvatskoj!  A ako i niste u Njemačkoj - onda je pola vaše domoljubne rodbine tamo i šalju vam pare pa vas zaboli kiflica kako je onima koji crkavaju!

Oni koji su pali za domovinu i koji su ostali invalidi i koji su prolijevali krv po bojištu - ma uopće ih se ne dotičite jer ste nevrijedni da u njihovo ime govorite. *ebo vas više Tito i komunizam kojeg nema odavno, vidi se da je pola vas neobrazovano... vi biste vodili Rvacku - s tri razreda osnovne škole. Zato nam i je tako. Dok najveća "domoljubna" bagra pere guzice, bauštela i konobari po Njemačkoj za trostruko veće plaće, mi ovdje crkavamo zbog repova vaših "heroja" i plaćamo poreze HRVATSKOJ A NE NJEMAČKOJ.

I dok licemjerno ližete oltare, odete jednom godišnje na polnoćku i stavljate krunice oko retrovizora, a život tratite na zamišljanje planova kako poklati sve komuniste i Srbe, ločete po birtijama umjesto da radite, plaćate porez Njemačkoj umjesto da se dođete boriti za Hrvatsku ovdje s nama - od*ebite  s izjavama o domovini, franji, crkvi i svemu ostalome jer radite idiote od poštenih, marljivih, iskrenih i kvalitetnih Hrvata koji stvarno vole ovu svoju napaćenu zemlju i koji se pate zbog izbora takvih budala kao što se vi.

Vi ste "domoljubi"... vi ste obični ku*ac...

BAGRO LICEMJERNA! VIŠE MI VAS JE PUN KU*AC!

P.S. još jednom napominjem - ne spominjite se boraca domovinskog rata! Ja se itekako sjećam kada su dečki iz mojeg društva, slavonci, pakirali kufere da bi se išli boriti. Jedva su imali navršenih 18! Njih pitajte što misle o vašem franji. Ili pitajte majke poginulih šestero  mladića iz susjednog mjesta što misle o franji! Ili moju majku koja im je bila razrednica... i sve one koji su plakali nad njihovim grobovima... nisu ni stigli okusiti život da biste vi, rvatine, sada mogli češati jajca, podrigivati pivu i lupati se u lokalnoj prćiji po prsima "domoljubnim" rvackim!!!

olimpia @ 08:04 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
utorak, listopad 5, 2010
Nema ništa ljepše. Moja dva muškarca koja najviše na svijetu volim - moj dragi i moj najbolji frend. Kiša lije, mi plešemo, pijemo mlado crno vino i slušamo mjuzu 70-ih. Ja sam sretna osoba. Ispunjena. Samo što to rijetko drugima govorim. Ljudi više vole ljude kojima uvijek nešto nedostaje. Jer su podložniji i osjetljiviji. Ja nisam. Sretna sam. Male stvari. Male stvari čine prave ljude sretnima. Zvuk smijeha. Zafrkancije. Ljubav koju večeras osjećam je nevjerojatna. A nisam zdrogirana, niti pijana. Još.

Svejedno. Dobro mi je.  U moj život od sada nadalje samo najbolji ljudi. Najkvalitetniji. Dušom i djelima ispravni. Ništa manje.

 



 



olimpia @ 20:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


olimpia @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 2, 2010
Upravo sam pročitala zanimljiv članak na tportalu o suvremenoj umjetnosti i umjetnicima, pa malo zastala da provjerim svoje znanje o svemu tome. Skrušeno priznajem - nema pojma o tome, a vrlo ću rado priznati 'nako po seljački - da me niti najmanje ne zanima. Ne zbog toga jer sam primitvna ili seljak nego jednostavno nemam tu "žicu" za razumijevanje moderne umjetnosti, radilo se tu o muzici 21. st., kiparstvu, slikarstvu i na kraju - performansima raznoraznih ljudskih stvorova koji sebe vole nazivati umjetnicima. Ako ne vidim da je na slici jabuka i da ona predstavlja jabuku - neću se time zamarati, neću se zamarati odgonetavanjem toga "što je pjesnik (slikar) tio reći." Ne želim pri tome omalovažavati umjetnike niti umjetnička djela, ali želim da mi netko objasni zbog čega je netko umjetnik, po čemu se on priznaje kao umjetnik a njegova djela kao umjetnička... koji su to kriteriji prema kojima nešto moramo cijeniti samo zato jer ima etiketu "umjetničkog"?

Uzmimo npr. moderno slikarstvo. U većini slučajeva objektivno gledajući je to hrpa crta, krugova, crtica i inih poteza u raznim bojama koje vjerojatno nitko ne kuži dok umjetnik sam ne kaže što je time htio reći. Bila ja tako jednom na otvaranju neke izložbe mlade i perspektivne slikarice. Bar su mi tako rekli. I bilo tako uvodno čitanje od strane neke kritičarke koja pojašnjava što je to točno na slikama. Na prvi pogled meni je to izgledalo kao hrpa plavih crta i tu i tamo koja plava točkica na bijelom platnu. Priča meni uvijek ista - umjetničino viđenje svijeta, njen doživljaj mora, sunca, galebova, ljudi, istraživanje odnosa... nečega... Nakon toga meni to još uvijek samo plave crte i točka. Pa pokušavam skužiti da li je to ona izrazila svoj nemir kroz onu plavu točkicu na lijevo ili pet kosih crta u lijevom kutu na dolje. Uglavnom, pažnju mi odvukao stol sa zakuskicom jer sam očito preglupa da shvatim umjetničinu bit i bitak, pa bolje da se okrenem onome što dobro poznajem - klopi.

Nadalje, ima tome dosta godina, po Rijeci postavili posvuda velike zahrđale željezne skulpture cijenjenog Džamonje. Mene su brate bole u oči jer su mi - ruku na srce - više izgledale kao hrpica pasjeg drekeca nego umjetnička djela. Oke, znam da je on faca i stvarno umjetnik  - ali ja nikako nisam skužila što je uopće bit tih skulptura.

A onda da se naravno dotaknem performera. Umjetnika, pardon. Što je umjetničko u hodanju ko od majke rođen po gradu dok ti zabezeknuti ljudi gledaju neobrijano smežurano spolovilo... Koja je poanta? Ajde, još to i mogu shvatiti i progutati pod nekakvo izražavanje o slobodama... Ali koja je svrha cjelodnevnog masturbiranja u muzeju... Jel bar svršila na kraju? Ili puštanja krvi, izmeta, mokraće, postavljanja svojeg zmazanog kreveta u kojeg je umjetnica piškila, jela i pila jer se od tuge zbog puknute veze nije mogla ustati... ili u najgorem nedavnom slučaju - pušenja kurca. Da, upravo tako - umjesto da se fino izrazim - reći ću točno ono što to jest. Felacio - ilitiga pušenje kurca. Samo zato što su to napravili umjetnici ne znači da se to razlikuje od najobičnije pornografije. Ne želim gledati čmar queer umjetnika samo zato jer je to u nekim krugovim must see. I ne želim da me se zbog toga gleda s visoka. Da li je on gay jer je umjetnik ili je umjetnik jer je gay... pa se malo namazao čudno i to je to?U krajnjoj liniji - onda su po toj logici i porno glumci umjetnici. I oni se bave umjetnošću. Filmskom, jel. A da se ne spominjem art filmova i onog što se može svrstati pod to. U tim filmovima u 95. slučajeva su scene brutalnog seksa, riganja, sranja, pišanja u krupnom planu, pucanja igala u vene, jedenja gmizavih stvorenja i štatijaznamštosvene. Gdje su filmovi poput Sunset Bulevarda i slični?

I na kraju, naravno, muzika. Osobito jaaazzzz. Kao što je jedna moja poznanica, inače vrhunska pjevačica apsolutnog sluha i dobrog glazbenog ukusa skrušeno priznala - da njoj to liči na gakanje pataka. Eto... jel sam zbog toga seljak? Zbog toga što me takva glazbena umjetnost samo uspije naživcirati a ne nagnati na duboko promišljanje nad svojim životom, bitkom, srži, doticanja s unutarnjim ja, na uživanje u harmonici, taktovima i ostalim muzičkim terminima.  Ja to ne želim slušati zato da bih bila prihvaćena u neke krugove društva. Ja ne želim pohoditi takve performanse i izložbe iz istog razloga. Ja hoću Mozarta. Da mi njegove melodije miluju uši i odvedu me negdje drugdje. Bacha - da me zadivi kič baroka. Beethovena, gluhog genija.

Moj jedini zaključak da je sve to što se gura pod umjetnost samo izlika onih koji se ne znaju kvalitetno umjetnički izraziti pa koriste devijantnost današnjeg zapadnjačkog društva kao inspiraciju za tzv. umjetnička djela, sa svrhom izvlačenja love od onih koji se vole gurati i nazivati poznavaocima i uživateljima suvremene umjetnosti  i dobivanja svojih pet minuta slave u medijima. Meni oni nisu ništa bolji ni drugačiji od jedne Simone Gotovac, Vlatke Pokos, Paris Hilton i sličnih kreatura koje se pojavljuju u medijima današnjeg društva.

Zašto bi ono što je umjetničko bilo rezervirano samo za one koji to, kao, kuže? Zašto današnja umjetnost ne bi bila malo kreativnija, veselija, razumljivija i onima koji nisu pozavršavali škole za modernu i primijenjenu umjetnost? Ili sam ja nešto propustila pa ne znam za takvu?

olimpia @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Na pamet mi je pao jedan moj stari prijatelj. Nisam ga duuugo vidjela, zapravo ni ne znam točno gdje je... nekako nam je kontakt puknuo vremenom... upoznali smo se kada sam ja imala 15 godina a on 21. On je bio povratnik iz  Njemačke jer su njegovi roditelji, za razliku od naših političara - odlučili se vratiti u HR onda kada je rat bio najgori da bi pomogli. A usput i da njega maknu od droge. Životi su nam se nekako isprepleli, jer smo oboje imali pse... prvo sam ja bila zaljubljena u njega preko ušiju... a onda kada sam se ohladila, on se zaljubio u mene. Ali jednostavno nikako nismo mogli klapati - bili smo previše povezani kao prijatelji.

Imao je predivne plave oči i prekrasne guste trepavice. Osmijeh poput niske bisera. Bio je lijep. Izvana, ali i iznutra. Bio je dobar kao kruh.

Ono što najviše i najživlje pamtim iz našeg odnosa su dvije su stvari. Prva kada smo se malo napili i odlučili brati narcise. Iz tuđih vrtova naravno. Eto, to je bio moj jedini kriminalni čin u životu. Obilazili smo prazne vikendice zagrepčana uglavnom, ali tu i tamo smo upali i u koji vrt domaćeg stanovništva :)))). Kada smo se vratili iz gusarskog pohoda rezultat je bio krcat bunker narcisa koje smo morali raspodjeljivati po plastičnim bocama, svim vazama i kod njega i kod mene, a matere su nam se lovile za glavu od muke. A zapravo smo samo tražili da negdje uberemo grančicu bijelog jorgovana.

Druga stvar je da me naučio kako se sluša muzika. Ono, u potpunosti. Polegnuo me na pod, stavio zvučnike na kraj moje glave, skroz uz uši i pustio muziku. Do tog sam trena bila uvjerena kako se muzika mora slušati glasno da bi se doživjela. A sve što je trebalo umjesto buđenja susjeda je da legnem na pod i stavim zvučnike kraj ušiju.

Kako smo se znali smijati... uživati u životu bez novaca i sami sa sobom. Tko zna gdje je sad... I da li se tu i tamo sjeti naše divne ljubavi pune poštovanja, razumijevanja i zabave.

olimpia @ 13:36 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » lis 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.