Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - prosinac 2008
utorak, prosinac 30, 2008
Lijepo mi se svi zabavite sutra a u nastavku vam dajem svoju želju za cijelu Lijepu li nam ga našu.

Vidimo se sljedeće godine!!!
olimpia @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 25, 2008
Ono što vam od srca želim jest da budete sretni i zdravi, da volite i budete voljeni.

Neka Vam Božić unese radost u srca, a Nova 2009. da vam ispuni sve vaše  želje.

Budite mi dobri i uspješni, pametni i veseli, vrijedni i pošteni.

Sretan Božić i Nova 2009!

voli vas vaša

Oli

olimpia @ 13:08 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 21, 2008
Razmišljam malo, ne malo - puno, o zakonu o zabrani pušenja. No, dobro, nevezano s tim što sam i sama pušač. Promatram to kao nekakav pokušaj unaprijeđivanja svijeta u kojem živimo.

Pa sam se zapitala - kako bi izgledao savršen svijet?

Vjerujem da jako malo ljudi uopće može tako nešto zamisliti. Probajte konstruirati u glavi na tren sa mnom nekakvu imaginaciju savršenog svijeta. Probajte zamisliti svijet bez svega lošeg - bez ratova, bez ubijanja, droge, političara, laži, prijevara, krađa...

Dobro, ovo je bilo lako, ajmo sada malo dalje.

Probajte zamisliti svijet bez razmirica, svađa, rasprava, alkohola, cigareta, masti, mesa, svega štetnog, bez ružnih pogleda, ogovaranja, sitnih laži, sitnica koje slave naš fizički život - svijet u kojem je sve, ama baš sve savršeno - svi se vole, razumiju, poštuju, ne svađaju, svijet u kojem su svi apsolutno jednaki. Apsolutno jednaki. Jer kada razmišljam o takvome svijetu, onda prvo što moram eliminirati da bih ga zamislila jest upravo ljudska priroda -  naša priroda zbog koje  ugađamo sebi na različite načine a iz čega sve loše na kraju krajeva i dolazi. Što znači da se zbog svoje prirode sukobljavamo s neistomišljenicima, da želimo biti bolji, pametniji, ljepši od drugih, da se želimo isticati, ne samo materijanlim stvarima već i svojim stavovima, postupcima, osjećajima...

Probajte zamisliti sebe u takvome svijetu. Probajte zamisliti da ne želite novi auto, da ne želite novu frizuru, da ne želite otputovati na mjesto koje sada najviše želite vidjeti, da se nemate razmirica sa svojim roditeljima, braćom, sestrama, suradnicima, ljubavnicima i supružnicima.... Da, lako je to zamisliti ako svi oni razmišljaju isto kao i vi.

Ali - ne razmišljaju svi isto. Upravo u tome i jest čar čovjeka kao bića koji se od ostalih životinja razlikuje upravo po tome što razmišlja smisleno, dajući svemu što doživljava i prolazi neki osobni smisao i asocijacije koje su svojstvene njemu kao jedinki.
Jer čovjek ima um i razum zbog kojeg se i razlikujemo jedni od drugih, ne samo od životinja.Čovjek svijet promatra konceptualno, probleme rješava analitički i na sebi svojstven način, pojave pokušava sistematizirati, kategorizirati i definirati da bi ih razumio i shodno tome mogao stvoriti svoj stav o njima.

 Da bi se savršen svijet počeo rađati, svi bismo za početak trebali postati jednaki. I fizički i psihički. Svi bi morali imati jednake moralne stavove, jednaka uvjerenja, jednake obrasce postupanja, jednake uvjete života....

Evo, iskreno - ja to ne mogu zamisliti. Barem ne sada. Vjerujem da bi se takav svijet moglo postići zakonima, prisilama (npr. famozni zakon o vrijeđanju putem sms-a, prema kojem bi ja vjerojatno zbog svađa sa svojim dragim morala odguliti maltene pa doživotnu), no to bi sve bilo artificijelno.

Artificijelan svijet bi samo koristio vanjski ograničavajući mehanizam koji bi različite jedinke prisiljavao da ne budu različite - jer u različitostima i leži opasnost od svega lošeg.

Artificijelno bi značilo i prisilu. Svijet se ne može učiniti boljim bez prisile - a čim postoji prisila - to znači da svijet nije savršen.U takvome svijetu na silu biste se smijali, na silu komunicirali, na silu iznosili nametnute stavove....

Otkud sad ovo, sigurno su se neki zapitali... Kao i svaka empatična osoba, zamislila sam se nad gladnima u Africi. Ne u savršenom svijetu, već u ovome. Kako bih ih nahranila? Hipotetski, da imam na raspolaganju milijarde - navodnjavanjem, izgradjom pogona za prizvodnju hrane, izgradnjom elektrana i td. Bravo ja, jelda? No, onda sam shvatila što bi se dogodilo - oni bi se poklali oko tih polja i pogona. Jedno bi pleme napalo drugo jer bi htjelo potpunu kontrolu nad time. I to bi sve otišlo vrit. Kratko i jasno.

Maknula bih i industriju da se ne zagađuje Zemlja. To bi značilo da više ne bi bilo sredstava za čišćenje, plina, kozmetike, auta, kompjutera, gotove hrane, frižidera, mikrovalnih, mobitela itd. Svi bismo se morali vratiti proizvodnji hrane i to bi nam bila glavna preokupacija.

Kada ne bi bilo ni ratova ni bolesti ni starenja - da li bi imali gdje živjeti? Koji bi to mehanizam ograničavao ljudku rasu da se ne množi eksponencijalno?

Dobro, ovo je simplificirani prikaz - no ako ćemo govoriti o savršenome svijetu - onda moramo u tom smjeru i razmišljati.

No, sigurno se pitate koji je smisao ovog posta. Da vam pravo kažem - ni sama ne znam.

Došla sam doduše do jednog kompleksnog zaključka.

A to je da je svijet sada - upravo onakvim kakvim treba biti. Ali na putu da postane bolji. Svijet neće nikada biti savršen. Nikada.
Zakonima i kaznama se to nikada neće postići. Sve što je nametnuto ne opstaje. Savršen svijet se jedino može nametnuti i već u startu ideja propada.
U materijalnome obliku čovjek će uvijek biti nesavršen. Biti će gladan, žedan, lijep, ružan, debeo, mršav, namrgođen, veseo, visok, nizak....

No prirodnim će putem postati bolji. Polako ali sigurno, svijet  i ljudi će se početi sami od sebe mijenjati. Ljudi će se mijenjati ne pod utjecajem zakona, već iznutra.
 Svijet će napredovati i to je sigurno, no odgovorno tvrdim da danas - nitko, AMA BAŠ NITKO ne može u svojoj glavi oblikovati sliku boljeg svijeta niti otkriti način kako će se to događati. Ubijanja i ratovi mogu prestati, no nitko od nas nije spreman odreći se ovog načina života, ne samo materijalnog već i svojih stavova i osjećaja i upravo iz toga razloga nismo spremni na savršen svijet.

Iako sam čvrstoga stava da je svijet sada upravo onakav kakav biti treba, to me neće spriječiti da se trudim učiniti ga barem malo boljim.

Iz čega se i nameće djelomično rješenje - ne možemo svijet okrenuti naglavce i nahranti milijune, ali možemo pomoći jednoj osobi.

Ako svatko od nas pomogne samo jednoj osobi - znate što to znači?



olimpia @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 58 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 8, 2008
olimpia @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 2, 2008

05.12.08.



NE MOZETE MI NISTA
MOZETE MI SLOBODNO PO... POPEVKE PJEVATI

IMA NAS PREVISE

SVI KOJI MISLITE ISTO KAO I JA
SLOBODNO SE POTPISITE U KOMENTARIMA

SVI KOJI MISLITE DA JE  SVE TO JEDNA BANDA LOPOVSKA

SVI KOJIMA JE PUN KUFER

DOBRO DOSLI!


olimpia @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.