Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - prosinac 2009
četvrtak, prosinac 31, 2009
ŽELIM VAM SVE NAJBOLJE U NOVOJ 2010!

voli vas vaša

Oli

olimpia @ 09:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 25, 2009
Potpuno nespremna za rad pod pritiskom, kao i prekovremeni rad, osim ako
nije debelo plaćen.

Iskreno me zaboli za ciljeve vaše kompanije ako plaćom ne mogu pokriti, sve
tekuće troškove, plus, da mi ostane za malo garderobe, knjige, putovanja,
izlaske, sport i provod.
Funkcioniram po principu, koliko para toliko muzike. Također me savršeno ne
zanima što ste u problemima i očekujem da sve vaše zakonom predviđene
obaveze izvršite na vrijeme, kao i da poštujete sve praznike i godišnji
odmor.  Sva je prilika da ću vas napustiti čim nađem nešto malo bolje.

Nadam se, da se ne počinje s radom prije devet, jer se teško budim. Radni
dan započinjem velikom šalicom dobre crne kave, pa očekujem da stoji na
raspolaganju, kao i zalihe nessa i mlijeka koji će mi zatrebati negdje oko
podneva.

Komunikativna s pristojnim i ljubaznim svijetom, za drkadžije imam kratak
fitilj. Psujem na nekoliko svjetskih jezika, ali ozbiljnu prepisku i
razgovor vodim samo na hrvatskom i engleskom, stoga ne preseravajte se s
multinacionalnim korporativnim tripom jer vam je i to previše.

Studirala sam 100 godina, ali smatram da je uspjeh što sam uopće završila bilo
što u ovoj zemlji ovakvoj kakva je. Usavršavam se stalno i bez vas, jer sam
radoznala i mislim da život ima smisla i bez umiranja na poslu. Često mi se
događa da u radno vrijeme zapadnem u takozvani "daydreaming" pa vas molim da
me ne prekidate naglo, možda budem usred neke genijalne zamisli.

Reagiram samo na pozitivnu stimulaciju. Ne gušite me sa testiranjima i
timbilding budalaštinama. Ako se već preseravate s tim zapadnjačkim forama,
onda ponudite i zapadnjačku plaću i uvjete rada. To što ste pohađali dva,
tri seminara, ne čini vas obrazovanom osobom. Što ne znam, naučit ću, nisam
debil.

I da, postoje stvari koje bih u životu radila iz čistog entuzijazma, ali
žalim što Vas moram obavijestiti da to nije posao koji Vi nudite.
olimpia @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009
Sretan Božić blogerska populacijo!

Uživajte večeras.... budite sretni i bezbrižni... radosni i plemeniti... otvorite svoja srca i zaboravite brige barem na kratko....


Voli vas vaša

Oli

olimpia @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 21, 2009
Zadnje javljanje sa novog planeta na koji smo sletili... Svugdje je mrak... Ne vidimo dobro.... (Možda zbog sunčanih naočala?) Za sada imamo dovoljno hrane i kisika, tu i tamo tekućine... našli smo tekućinu koja nihje voda.... ali je pitka :)))) ..... Signal se gubi.... Biiiip... Biiiip.... Ssssssssššššššššššššš....

Sutra ćemo probati ponovno stupiti u kontkatk.. pardon, kontakt sa Zemljom....
olimpia @ 23:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Kjao... Mi smo samo  otišli na kavu....  A završili s tulumom.... Srećom, nema puno susjeda oko kuće mog frenda..... Trešti Bajaga i ostali... na jaaako velikim zvučnicima... Cuga je u potocima, kuha se fažol (grah), nešto se peče u kuhinji (nemam pojma što jer ja ne znam kuhati, oni kuhaju - frend i Mars, op.a.)... skačemo ko na punk koncertu hahahahahahahaha :))))))))))))

Kaaaaako nam je doooobro!

To je taj zvuk koji me pomjera!!!!

Tuuuuluuum!!!!

Bemti, ko balavica zvučim..

mah... libo me racku.... svijet je moj večeras :)

P.S. Jer ti si mi u mislima...
olimpia @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 20, 2009
Malo mi fali da počnem pisati poetske trećerazredne bljezgarije.. ono tipa srce puca, čežnja, noć, tuga, suza, duša, srce, tijelo blablabla... No, poštediti ću i sebe i vas takvih izleta u vode u kojima ne znam plivati...

Six degrees of inner turbulence. Or maybe more.

Želje nisu uvijek u skladu s mogućnostima. Želje počesto nisu u skladu s prilikama. Želje koje nikome ne govorimo vrlo su često na granici moralnog i daleko od čednosti. Neostvarene želje nas mogu vrlo lako devastirati. A  i druge oko nas. Mogu nas otjerati u apsolutni očaj i beznađe.
Ostvarene želje mogu biti dobre za nas. A mogu biti i vrlo pogubne s vremenom. Najgore su one ostvarene a koje pitaju još... još... još i joši onda pokazuju tendenciju ka kategoriji neostvarenih.... Želje koje od nas naprave prištave teenagere...

Oh, I am SO FUCKED UP....

Uvijek i iznova.... my favorite song....
olimpia @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 19, 2009
Snijeeeeeeeeeeg!!!!!!!!

Svi se smiju, svi su na ulicama, djeca se sanjkaju i grudaju..... Najljepša elementarna nepogoda!
olimpia @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 17, 2009
olimpia @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009
Rastrgana. Nemoćna. Požudna. Luda.

Željna. Očajna. Nekontrolirana. Ekscitirana.

Nerealna. Nepametna. Bijesna. Opsjednuta. Razapeta.

Izgubljena. Ranjena.

Na koljenima....

Upomoć...
olimpia @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009
Sat na kompu pokazuje 04:35. Budna sam od 03:38. Još duhovi hodaju uokolo,  na momente čuju se čudnovati zvuci - šuškanja, cvilenja... U pauzama je mrtva, duboka tišina.

Nije isti osjećaj ostati budan do te ure i probuditi se u to vrijeme. Kada si budan do kasno, osjetila otupe i ne čuješ i ne vidiš više dobro. A probuditi se tako rano i osluškivati jutarnje ništavilo koje prekida pokoji jezoviti zvuk, vidjeti sjene koje stvaraju neindentificirani leteći objekti svojim prolaskom oko ulične rasvjete, osjećati pritisak jutra bez daška vjetra....

A zašto sam se uopće probudila tako rano (ili kasno)? U san mi je došao strašan osjećaj da mi je netko (ili možda nešto) u mrklome mraku velikom brzinom ušlo u sobu. S osjećajem nelagode, ali ne i straha, dohvatila sam mobitel da bih si osvijetlila noćni ormarić i našla prekidač od noćne lampice da bih zaključila kako nema ničega. Ali osjećaj nije nestao. Probala sam se natjerati ponovno zaspati, ali taj gnjusni osjećaj nekakve prisutnosti u sobi me nije napuštao. Stoga, lagano dizanje, nožice u šlapice i teturanje do džezvice i kahve.

Ili je svemu kriva činjenica da sam se prejela i zaspala ko top s punom mješinom svega i svačega pa se moje tijelo nije moglo boriti s varenjem tolikog tereta? Mah, biti će da je to.

Bilo to razlog ili ne, nešto je još uvijek omotano oko mene, još uvijek mi stoji iza leđa.... a sama sam.
olimpia @ 04:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 2, 2009
Sunce je napokon promolilo nosić. Bilo je i vrijeme. Nebo je opet plavo, more tamno plavo i svjetlucavo. Primorsko mjestašce je živnulo, ljudi su izmilili van, smješkaju se. Vrata kuća su širom otvorena da izbace ustajalost van  i puste svježinu unutra. Pili se, reže, kopa, mete, posprema, šeće.

Nakon mjesec dana mučnog i živceparajućeg vremena - ljudi su duboko udahnuli. I ja skupa s njima.

Nije ni čudno da su Englezi onaki, ružni, bljedunjavi i kiseli ako im je stalno takvo vrijeme.
olimpia @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2009
Index.hr
Nema zapisa.