Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - veljača 2010
nedjelja, veljača 28, 2010
Ti

Živiš prosječan život prosječnog čovjeka.
Udišeš prosječan zrak, govoriš prosječno, imaš prosječnu ljubav.

Dižeš se kao i drugi u 6 ujutro da stigneš na prosječan posao među prosječne kolege.

Imaš prosječno nesretno djetinjstvo.

Ti si samo statistika. Ni po čemu ne odudaraš. Suzdržan. Neprimjetan. Uklapaš se u kalupe. Nikad učinio ništa van okvira, ništa neobično, ništa divlje ludo i nezaboravno. Dobro ajde, možda jednom.

Živiš prosječno zdrav život.

Prosječno si pristojan.  Prosječno dobro izgledaš i vodiš prosječnu zapadnoeuropsku rekreacijsku brigu o svojem prosječno velikom trbuhu. Ne piješ, ne pušiš, ne jedeš masno i slatko.

Ti želiš biti prosječan. Ni po čemu poseban. Uklapati se u standarde malograđanskog društva.

Posao, kuća, ručak, draga, djeca, spavanje. Jednom godišnje na piće s prijateljima. Javljaš se dragoj 5 puta na dan u točno određeno vrijeme. Okrećeš se potajno za svakim malo boljim ženskim batkom kao i svaki drugi prosječan muškarac.  Bojiš se prosječnog gnjeva i ljubomore svoje prosječne drage.  Kupujete ljubav skupim poklonima jer drugačije ne znate.  Prosječni i uobičajeni pokloni - cvijeće, zlato, srebro, parfemi, novčanici... Ljubav na kredit. Jer ne znate bit ljubavi.

Kao i svakog prosječnog muškarca užasava te pomisao da tvoj novi auto doživi ogrebotinu. Uobičajen auto, prosječne srednje klase, kupljen na kredit. Kao i sve drugo.

Dižete kredite za "sjajne" stvari... po mogućnosti s markicom. Prosječno markiranje sebe kako bi se mogli pohvaliti svojim prosječnim prijateljima.  Kako bi vam oni kao i svaki drugi prosječan Hrvat zavidjeli na vašoj sreći.

Prosječna životna fasada.

Prosječno. Neiznimno.

Ti si sasvim prosječan čovjek i ništa više.

Prepoznaješ se? Da, tebi govorim.... vrijeđaj se koliko god hoćeš, više me nije briga. Ne padam na prosjeke.

Šteta što si natprosječno inteligentan. Šteta.

olimpia @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 26, 2010
Ležim u polumraku kišnog jutra. Otvaram široko vrata iskrenosti samoj sebi o sebi samoj. I o drugima.
Oni drugi su zapravo refleksija nas samih. Točnije, onog što bi mi htjeli da oni budu. Pa se svi pravimo slijepi pored zdravih očiju kada nešto želimo da bude.

Svi imaju maske. Po nekoliko njih. Jednu za doma, jednu ili dvije za prijatelje, jednu za posao, drugu za ulicu. Većinom ih nismo ni svjesni jer se podsvjesno prilagođavamo željenom objektu. Tj. subjektu. Kako god hoćete. Te smo slatki, te smo opaki, te smo dobri, te smo loši - sve u skladu s očekivanjima onog čemu stremimo. Što želimo.
Slijepi pored zdravi očiju. Pa vidimo ono što želimo vidjeti, a ne vidimo ono što stvarno vidimo, ilitiga mažemo sami sebe. I onda se nađemo povrijeđeni. Ali istina je da nas ne povrijede drugi ljudi, već povrijedimo sami sebe kad nam se otvore oči, kada shvatimo da ono što se natjeravamo vidjeti i očekujemo od ostalih je daleko od onog što ti drugi (ili drugo) stvarno jesu. Ali ono, mislim ZA STVARNO. Jer povrijeđeni ostanemo ne zato što nas svijet želi povrijediti, već što mi mislimo da nas neće povrijediti. E pa, zajeb. Generalni.

Ne možemo druge kriviti za našu vlastitu sljepoću i gluhoću. I mi druge mažemo kao što mažemo sami sebe. Zašto se onda čudimo kada nas razotkrivena istina povrijedi? Jer mi, kao, nismo kao svi drugi? Jesmo, i tko god tvrdi drugačije - opet laže i mene i sebe. I tako u krug.
Dakle, nije svijet i život i drugi ljudi to što nas rani, već nas ranjavaju naše vlastite zablude o svemu što nas okružuje.

Zar je moguće da sam to tek sad shvatila? Ili ni ja, kao i svi drugi do sada nisam htjela vidjeti. Pa bijah slijepa pored zdravih očiju i gluha pored zdravih ušiju.... Ooooo da.
olimpia @ 07:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 16, 2010
Na jedno vrijeme, srećom i doduše vrlo kratko sam zaboravila zašto bježim od ljudi i zašto me straše.
Jer što si bolji prema njima - oni su prema tebi gori.
Otvoriš svoje srce, skineš svoje maske a oni to dočekaju s podsmijehom i porugom, držeći te za dvorsku ludu. Zgaze te poput mravića i ostave iza sebe. Jer ti "nisi normalan" zato jer si iskren, dobronamjeran, otvoren i veseo. Jer si čudak u društvu pokvarenih. Jer si nesebičan i imaš veliko srce. Jer si iskren u svijetu lažova.

Ma jebite se svi takvi. Jebite se svi vi koji iskorištavate tuđe slabosti i igrate se tuđim osjećajima. Jebite se lijekovi koji me činite neopreznom i sretnom. Naivnom.

Jebite se. U mojem životu licemjeri, proračunati i neosjećajni nemaju mjesta.

Ali opaka Oli se vratila. I ne da ju itko jebe u mozak. Bio zdrav ili ne. Imam previše utakmica u nogama da bih si dozvolila da me netko povrijedi na takav način. Moćnija sam od svih vas sterilnih, finih, prilagođenih, nepogrešivih malograđanskih pravednika. Sve vas u sekundi mogu zgaziti kao zalutale žohare u mojoj kupaoni.

I tako mi Boga - to ću i učiniti. Niste vrijedni i ni sekunde mojeg vremena. Niste me vrijedni.

olimpia @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, veljača 6, 2010
Uvijek govorim da u ljubavi ništa nije neoprostivo i ništa nije nerješivo. Ljubav je moćna i prekrasna stvar. Ljudski je griješiti, voljeti... a najljudskije opraštati. Sebi i drugome.Ja sam našla svoju veliku ljubav. Samo snažni su ljudi spremni na veliku i strastvenu ljubav.  Ja sam spremna.

Sama pomisao na prazninu bez moje ljubavi dovoljna je da je sjednem u auto, parkiram auto kraj mosta i bacim se u tminu mora.
Spremna sam voljeti i oprostiti sve zato što volim. Danas sam shvatila istinu o ljubavi. Danas sam shvatila što je ljubav i koja je razlika između životne navike koju mnogi miješaju za ljubav i prave, istinske ljubavi.
Moje je srce kao kamion. Ja mogu voljeti i volim mnoge, ali samo jednog volim, samo jednome pripadam. Od malog nožnog prsta do zadnje vlasi na tjemenu.

P.S. Maleni, nemoj zaboraviti što sam ti jednom rekla: nikad te neću ostaviti, što god napravio loše, pa čak i meni, dok god znam da me voliš, stvarno voliš. A ja znam da me stvarno voliš. I ti znaš da i ja tebe volim, već 10 godina svaki dan sve više.
olimpia @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, veljača 5, 2010
U jednom trenu sve izgleda savršeno, kao da je cijeli svijet pod mojim nogama, kao da se milijuni mojih želja slažu u niz koji je spreman za promptno izvršenje i samo viču "evo me, evo me, ja sam prva, ja sam prva..." i u tom trenu sve izgleda savršeno, kao da samo čeka moj potez i kao da svijet samo čeka da ga osvojim. U tom trenu ništa ne izgleda nemoguće. A  već par trenutaka poslije sve se sruši, stomba uz gromovit tresak, kao da sve što želim i radim jest samo jedna kula od karata na koju sam nabacila beton i fasadu i tresne sve uz prasak i ostavi me nemoćnu pred surovom realnošću sranja koje volimo nazivati život. U jednom trenu spremna sam osvojiti Everest... u sljedećem već padam na koljena nemoćna... bespomoćna....
U jednom se trenu grohotom i radosno smijem, a već sekundu kasnije plačem kao kišna godina jer me posred čela opali surova realnost svih mojih životnih promašaja i pogrešaka koje me proganjaju poput langolijera.

I kako živjeti sam sa sobom na takav nemilosrdan način... Kako u sebi pomiriti dvije osobe - jednu veselu, radosnu i optimističnu, na sedmome nebu i drugu oštećenu surovom stvari koju zovemo život, robu s greškom i nepripadajuću?
olimpia @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Index.hr
Nema zapisa.