Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - ožujak 2009
ponedjeljak, ožujak 30, 2009
Svaka čast majstore... počivao u miru
olimpia @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Ne, ne podsjećaj. Ne, ne šalji mi takve poruke.

 Previše je vremena prošlo. Dvanaest godina čak. Ne rovari po tome, ne pridaj tome sentimentalnu notu. Ne čeprkaj po nečemu što sam davno prekrižila, čak i zaboravila. Trebalo mi je puno snage, borbe, pijanih noći i beskrajno tužnih dana da izbacim iz glave sve što je bilo. Zato me ne podsjećaj.

I ne laskaj si da si bio ljubav mog života. Istina je suprotna tome - ja sam bila ljubav TVOG života.

 Ne želim se na to podsjećati. S vremenom su sve uspomene izblijedile, ionako se više ne sjećam ni kako izgledaš. Zapravo, ni ne želim se sjećati. Ne osjećam ništa, hvalabogu... malo me miris proljeća na jedan treptaj vrati u ono vrijeme, pomakne me u neku drugu dimenziju mojeg postojanja, neki drugi život... ali se brzo vratim. Uspomene me samo koče, rade mi probleme.

Onda mi je odgovaralo pripadati tebi, biti tvoj trofej... Pokupio si nešto zgodno i inteligentno u nekoj britiji u nekom mjestu koje je bilo kao zadnji prišt na guzici svijeta. Jebiga, tko ti kriv što si me usput i zavolio.  Tko ti kriv što si se poigravao  s mojim životom pa onda i sam sebe zajebao, ne samo mene. Tko je meni kriv što nisam bila snažnija i pregazila te kao žohara. Glupo zaljubljeno žensko, kako god okreneš.

Odgovor na tvoje pitanje - nisam ista. Kao što rekoh - za tebe nisam ista.

Ne možeš mi tako ulijetati, tražeći kroz moje odgovore konfirmaciju sebe kao takvog kakvim se želiš prikazati. Daj, odrasti jednom za svagda. Nisam više osjetljiva na ekscentrike i divljake, moćnike i mračnjake, ljude sa dvostrukim, "opasnim"  životom. Upravo zbog tebe. Pa makar bio i na strani pozitivaca.

Trebala bih te tužiti za duševne boli. Nema suda koji ne bio dosudio u moju korist. Pa da bar imam nekakve koristi od tebe. Ovako, samo me boli to što nisam bila pametnija. Što nisam pobjegla glavom bez obzira i time napravila manju štetu.

A danas mi idu na živce tvoje aluzije, enigme i metafore.  Nemam vremena za djetinjarije više. Potrošio me život dovoljno da bih se još trošila i na to.

Zbog tebe sam umalo završila u žutoj zgradi tapeciranih soba s rešetkama na prozorima.

Zaboravila jesam, pospremila u najdublje ladice svojeg mozga. Oprostila nikad nisam. I neću.

I zato ti kažem što ti dugo želim reći - odjebi seronjo.

Ali, eto, da ne ispadnem kučka do kraja, poklanjam ti pjesmu. Seronjo.


olimpia @ 11:46 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 26, 2009
Evo, zato ne ne pratim ni politiku ni vijesti. Bilo je dovoljno 5 minuta novotarija iz saborskih klupa oko čega drugog negoli njihovih vlastitih guzica i njihove mirovine, da mi krv jurne u glavu i još jače uzburka ionaku prejaku migrenu. Srećom, nisam mu ime zapamtila, neko dugačko je, izjavio je, citiram "Politika je težak posao, odgovoran posao" WTF? WTF?!?

Je, jako je težak posao - javne nabave, najbolji poslovi za cijeli rod do koljena 25., od domjenka do domjenka, beskrajno donošenje odluka o donošenju odluka o poticanju inicijativa za donošenje odluka, izvođenje i donošenje zaključaka o zaključcima rasprava, zaštićenost od odgovornosti za najnemoralnije postupke, podmetanje gambeta suparnicima, ubiranje provizija, demagogija, kupovanje glasova, terevenke, prepucavanja, vile, stanovi, auti na supružnike, putovanja... i sve to na trošak poreznih obveznika. Mamicu vam vašu.

Ma znate šta ste vi - "političari"? Vi ste paraziti, krpelji na guzici produktivnih jedinki društva, uši u kosi onih koji su se borili za Hrvatsku, nesposobni trupci manje korisni od crijevnih nametnika.

Vi biste privilegije? Imate ih i previše!

Nismo mi tu radi vas, nego vi radi nas.

Stoka.

p.s. da ne zaboravim - srednji prst.

p.p.s predlažem redefiniranje pojma političar kako slijedi - pojam političar  predstavlja zajednički nazivnik za sve osobe, odn. neproduktivne jedinke, koje manifestiraju najmanje jednu, a često i više sljedećih karakternih osobina: prevaranti, dupelisci, nesposobnjakovići, ljenčine, lopovi, manipulatori, probisvjeti i jebivjetri, dibidusi, bezobraznici i drznici, što nas vodi do zaključka da pojam političar ne predstavlja profesiju, hobi niti zanimanje već jednu, zajedničku karakternu i karakterističnu osobinu pod koju možemo podvesti sve gore navedeno.
Molim da nadopunite definiciju ukoliko sam nešto izostavila.
olimpia @ 12:38 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
olimpia @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 24, 2009
Nastavljam ciklus puštanja opusa Buddha bara... Zvučnike na max, zatvorite oči i uživajte.

P.S. jel bi mi netko rekao kako da ovaj prozorčić od jubitoa smanjim da mi nije preko cijelog bloga? Fala
olimpia @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 23, 2009
Ja ozbiljno razmišljam o ovome dolje. Eto, taj mi oglas stoji pred nosom isprintan već nekoliko dana, pa sad, smatrali vi mene öfcom ili ne zbog toga što bih se prijavila, ja ću još malo meditirati nad time kako bi mi možda, bilo i lijepo da se  na to odlučim.

Prenosim s portala Posao.hr, vijesti od ožujka 17. ove godine.

Pastir - posao iz snova na hrvatski način - plaćen stan, hrana, cigarete i bon za mobitel


Na natječaj za čuvara plaže na gotovo pustom australskom otoku Hamiltonu prijavilo se više od 34 tisuće osoba (htjela sam i ja ali je taman taj dan pao server i nisam uspjela poslati podatke, op.a.jbg, neam sreće)

Naime, stočari u Promini već godinama traže osobu koja bi radila kao pastir, ali unatoč plaći od tisuću eura, plaćenom stanu i hrani, kutiji cigareta dnevno (ovo mi se osobito dopalo) i bonu za mobitel - zainteresiranih nema.
Prominski stočar Mirko Validžić tvrdi da je osobno našim ljudima nudio plaću od tisuću eura, ali se nitko nije odazvao. javio mu se jedan bračni par bez zaposlenja, ali su na kraju odustali uz komentar "Što ako nas netko vidi da čuvamo ovce?" (a jeste ovce vas dvoje op.a.)

Jesu li Hrvati zaista preponosni (snobovi i malograđani, op.a.) da bi radili kao pastiri? Ili možda samo nisu dovoljno informirani pa ne znaju da je prosječna neto plaća 2007. u RH iznosila 4,817 kuna, da u hrvatskoj ima 262 821 nezaposlena osoba i da je u veljači bez posla ostalo njih 8530?

U svakom slučaju, što Hrvati (Rvati) ne žele, Rumunji objeručke prihvaćaju (doduše, bilo je i slučajeva otmica istih od strane hrvatskih stočara - crna strana hrvatskog ovčarstva op.a.) Tako najcjenjeniji pastiri u potprominskim selima stižu upravo iz Rumnjske, a sada ih je na privremenom radu u drniškom kraju najmanje 50-ak.

Eto, ja se razmišljam. Planinica, šljivovica, frulica, cigara kutijica i Olimpia pastirica... Why not? Bože moj, pa  mogu na Internet i s laptopom... Dakle, da rezimiramo pro i contra:

Pro:
1. tisuću eura - hu, nikad stigla ni blizu te plaće... dovoljno za laptop i GPRS
2. kutija cigareta  - ma može i škije čoeče, ša će mi filter na pašnjaku
3. plaćeni stan - i boca ljute ličke
4. bon za mobitel - ma s tisuću eura kupim ih deset... a uostalom, ko šljivi mobitel
5. osama - jao ljudi moji, pa napokon daleko od budala :)))))))))))
6. ovca - jesam

Contra:

hm... čekaj da razmislim... e da - Što ako me netko vidi da čuvam ovce?
 Ma tko ga jeeebeee...




olimpia @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009
Aha, opet sam se latila bloga. A ne, nije mi dosadno, ovako samo odlažem neizbježno. Ne sjedim pred kompjuterom because I do not have a life. Joooj, ima toliko stvari koje bih htjela sada radije raditi... ali, ipak sjedim pred kompjuterom. Moram.

Što se mora nije teško. Ma daaaaj, vraga nije teško. U biti ne da mi se. Zavaravam samu sebe kako će mi pisanje posta pomoći skoncentrirati se na ONO DRUGO, veliko, čije se ime ne spominje. Ne, to nije Lord Voldemort ili kako se već zvao onaj čije se ime nije smjelo izgovarati.

To je moje veeeliko djelo. Djelo my ass. Prije nedjelo. I to skupo nedjelo.

Kažu mi neki da bih trebala ujutro čim se probudim sjesti i napisati tri stranice toka misli, ma bilo čega, gluposti, samo da pišem. Ujutro? Ja? Ja ujutro? Pa ljudi moji, ja ujutro ne vidim dalje od nosa prvih dva sata, a onda me sljedećih dva sata svrbi guzica jer bih pružila sve udove na suncu koje me tako nemilosrdno vuče dalje od zatvorenih prostora, razlijepila bih se koliko sam duga i široka na plažu da me sunce mazi, pa malo se vozikala, nije bitno kuda, samo nek je dobra mjuza....

A proljeće.... joj, proljeće... ja u proljeće kao leptirić, malo bi vamo, malo bi tamo... malo bi ono... jelte...

A sunce vani. A ja doma. Zapravo - trebala biti doma

Isplazila sam van naravno. I šetala, i razlijepila se po suncu i pila kavu metar od mora... i uživaaaala...

I sad me peče savjest. Eeee, al ne toliko da bih bila skoncentrirana na ono što se ne smije spominjati.

Ajmo, svi vi ljudi čvrste volje, čeličnih živaca, pisci, uspješnici - savjet molim.

Help?!?

Vidite, ovaj post je recimo totalno neproduhovljen, neinventivan, neuspješan. Ali ja svejednako brijem da će mi se čakre otvoriti i da će mi inspiracija poteći žilama i da zato moram pisati postove.

Koje samozavaravanje... fuj me bilo.
olimpia @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Pošto sam ja pasionirani, pardon opsesivni, slušatelj i uživatelj opusa Buddha Bar-a, svako toliko sam odlučila staviti poneku stvar, da podijelim s  vama koja me mjuza tog dana pegla.
Eto. Meni je to bilo otkriće života po pitanju mjuze, možda bude i vama. Još samo kad bi mi netko pomogao i poslao popis stvari sa broja IV jerbo imam prepržene mrzove na kojima su pomiješani naslovi  s dinnera i party-a. Fala unaprijed.

P.S. Ima puno istočnjačkih uradaka, ali da unaprijed upozorim muzičke neznalice - to nisu narodnjaci, već samo muzika karakterističnog istočnog melosa. Razlika je. Velika.

Slijedi izbor jutarnji - Una musica brutal
olimpia @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, ožujak 20, 2009
Htjela bih biti puno toga. Htjela bih postati puno toga.

Htjela bih da sam u nekim trenucima bila pametnija, pronicljiivija, snalažljivija, spremnija, prijemčljivija... Htjela bih da sam bila snažnija, bolja, brža, da sam razmislila prije nego postupila... ali nisam. I zato sam tu gdje jesam.

Jel' moguće da čovjek sam sebi postavi gambetu i padne?

Je, je, pogotovu meni...

Htjela bih da nisam takva. Ali jesam i iz svoje vlastite kože ne mogu. Naravno, koliku bih tek štetu učinila da mogu. Zato se to, valjda, i ne može. (p.s. a kakva bi bila vlastita koža nego svoja... biseri moji svakidanašnji)

Kroz prozor je uletilo nekoliko sitnih pahuljica. što i ne bi bilo tako čudno da nije vedro i da prozori nisu zatvoreni.

Vidite, kod mene je svašta moguće. Čak i da snijeg pada kroz zatvoreni prozor.
olimpia @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009
olimpia @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Dragi dnevniče, ne vidim baš dobro pa ću tu i tamo pogriješiti, nije namjerno, lapsus calami... Nego, dragi dnevniče, danas sam do 7 navečer bila dobra i popušila jaako malo.  A ondak je došo frend, zvao čoek na kavu, pa napravio kiseli kapuz sa svašta nešto, pa smo popili jednu, dvije... nekoliko boca piva... pušilo se, pilo i pravilo strateške planove za dugoročan razvoj preduzeće.

Mda... dragi dnevniče, nisam bila dobra i pojela sam puno, popila sam puno a bogami i popušila podosta...

Slušalo se svašta, nakon saturnalija i za vrijeme bakanalija, slušalo se sljedeće


pa se zatim slušalo sljedeće (za koje bi danas bili optuženi za pedofiliju) i za kraj Dragi dnevniče, bilo je još tu podosta toga što se slušalo, ali to ću ti ispričati sutra nakon turske kave s mlijekom i retrospekcije s konotacijama u stilu "koji k...ac je meni tolko pive trebalo" i "...ebem ti papar što mi zapapri želudac"... i tako to... Od sutra više ne pijem, ne pušim, ne jedem... Hahahahaha.... a ni manje :)))))))

Nego, oli se pomladila za kojije petnajstak godina, a to vrijedi više nego svih 7000000 minuta kojije si je uskratila nezdravim življenjem.

Hm... budalaština nikad dosta :)
olimpia @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009
Moj novi moto:

Nekad sam bila zajebana.

Sad sam samo sjebana.

Ispričavam se na prostačenju, ali ne nalazim prikladnijeg izraza od ovog za sebe, u ovom trenu.

Olimpia se već tri dana bori s napadajem manične depresije. To sam si ja onako, kao stara baba koja ne priznaje doktore, sama postavila dijagnozu. Iz trenutaka poptune autodestrukcije i razmišljanja o samoubistvu do trenutaka  postavljanja novoživotne konstrukcije i sreće do neba.

Fuj.
Doduše, tome malo pripomaže i ono nesretno žemsko stanje, ako se  to stanjem može nazvati... i situacija da cigarete brojim na sate, pardon brojim sate prema cigaretama, jer sam u napadaju visoke samosvjesnosti i samodopadnosti postavila ultimativni cilj postati turističkim pušačem (eeee, neee, nije to zbog zakona nego se Olimpiji guica stisla kad ju je peti dan za redom boljelo grlo i budila se s glavoboljom i još neke ružne simptome imala...)

Pa pred istekom petog sata od zadnje cigarete, jučerašnjega dana (kao neka rvacka verzija, da ne kažem balkanska, bridget jones ili tako nešto), već histerično prežvakavajući četvrtu nikotinsku žvakaću (nešto gnjusnije skoro da nisam probala... u biti jesam - umak od šparoga iz konzerve) lupam po volanu auta jer sam deseti put zaredom, onako tipično žemski, preletila preko svake božje rupe koja se na cesti našla i za koju znam da je tamo... ali ne, ja drito u nju s lijevom prednjom, pa u drugu s desnom prednjom, pa preko ležećeg leteći... ispsovala nekoliko "nemarnih" i nemirnih vozača jer su mi svi takvima izgledali, posvađala se sa supatnikom i na koncu popušila tu cigaretu na brzaka ... a  taako se jadna štedila da ju popušim uz kavu bez duše (bezkofeinske, op.a.).


Ah majkeeee ti.... Sad još više vidim koliko sam s....a, jelte.... Glavom u štok.

I popušila sam na kraju. Nekoliko ne tako ugodnih primjedbi na svoju apstinencijsku krizu.

Balkanska bridget jones danas piše -
dnevniče, ujutro sam popušila četiri uz kavu ali te četiri ne računam, jer bi se ubila da svoju tursku kavu s mlijekom ne ispijam uz cigarete. Nakon toga sam jela kruh s paštetom. Pa sam opet popušila nakon dva sata. Pa sam jela - ćaćinu pizzu koja više liči na  debeli kruh s namazom od pomidora. Pa popušila (nakon jela naravno). Pa sam jela (napolitanke s popustom). Pa popušila. Pa opet jela. Pa popušila.  Kjao....

hm.... a mogla bih sad jednu.... ma neću..... a baš bi mogla nisam dva sata i 18 minuta.... ma neću.... ma ne znam... ako sam toliko izdržala....

hm.....

razmišljam o tome da počnem proučavati dupine... ne smijte se, smrtno sam ozbiljna...
olimpia @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009
Malo neobične ljubavi...

Pozdravljam vas...
olimpia @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 3, 2009
Obrnuo mi se želudac od jada.

Prenosim fragmente iz Novog Lista:

'Jedanaesto dijete rodila na odmorištu autoceste.....
Pisala Jadranki Kosor ali nije dobila odgovor: život samohrane majke s mnogočlanom obitelji vrlo je težak, ističe Karmela koja s djecom živi samo od dječjeg doplatka i jednokratnih pomoći.  Karmela kaže - svi pričaju o natalitetu ali kada bi nama majkama trebalo i nekako pomoći onda ništa od toga...... Karmela drži da bi ženama poput nje trebalo dati status majke hraniteljice (wtf?!? op.a.) i primanja dostatna za pristojan život....
Karmela o ocu djeteta nije htjela razgovarati rekavši tek da on nažalost nije s njima...'

Mislim, dakle. Ima žena kojima bi stvarno trebalo podvezati jajnike! Kakva majka hraniteljica? Što -  da ja radim i plaćam porez da bi se ona mogla narađati?!? Što je ona - inkubator za povećanje nataliteta?
Zašto meni ne padne na pamet lijepo se narađati i živjeti na račun drugih? Kakav je to mentalni nivo ljudi da se razmnažaju do besvijesti a onda tu djecu preuštaju gladi, bijedi i surovom životu?

Nek mi nitko ne govori o nekakvim životnim situacijama koje se mogu zadesiti ljude, majku mu, ako nemaš za jest KOJI K...AC RAĐAŠ TOLIKO DJECE!

Ja se nad njom ne mogu sažaliti... Naprosto mi se toliko gadi da sam morala ovo istresti iz sebe. Ne znam, ja sam valjda idiot što i ako imam pristojne uvjete života ne želim raditi djecu dok nisam sigurna da ću im moći osigurati lijep život. I zato ja plaćam porez da bi oni koji nisu čuli za prezervativ, a jedva preživljavaju, mogli lijepo hraniti svoju djecu na MOJ RAČUN!!! Majku mu....

Ma nek mi netko kaže joj kako je lijepo da ona ima 11-ero djece.... Mislim da takve ljude treba podvrgnuti psihijatrijskim vještačenjima da se utvrdi da li su uopće sposobni za život. Majka hraniteljica?!? Ma što je to za boga miloga?

I jedno je dijete zahtjevno, što financijski, što odgojno. Jedanaestero djece a ona na socijalnoj pomoći?

Ne, ja sam apsolutno bez teksta. Bez teksta. Bez suvislog komentara.
olimpia @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009
Hvala Bogu da sam nakon Dore izašla van. Naprosto mi je trebalo da čujem nešto što mi zaliječiti bubnjiće od krvarenja uzrokovanog dvostrukim slušanjem pjesme koja će nas ponosno predstavljati na Euroviziji.
Dakle, od svih teško slušljivih uradaka, ako izuzmemo standard klape, mi smo odabrali upravo onaj koji pjeva dvoje totalno pjevački nepismenih ili gluhih, ne znam, koji ne samo što ne znaju pjevati nego u duetu zvuče kao dvije pokvarene ploče koje se puštaju istovremeno. Ne, nismo mi poslali nego žiri koji je, fala bogu nego kako drugovačije, bio počašćen svoticom za wellness vikend i dvije kave.

Svaka čast Tončiju Huljiću jerbo on pokušava otkriti do koje granice on može zajebavati naciju. Jer on se stvarno zajebava... mislim, pa tko može povjerovati da čovjek koji ima toliko utakmica u ušima može NE ČUTI  kako to dvoje zavija kao dva mlada neiskusna vuka na mjesečinu. On je lijepo rekao svojo ženi ajmo mi nešto napisati iz zajebancije, malo ćemo podmastiti ekipicu u žiri-ju, platiti ćemo puštanje na radiju, bedasta nacija će arlaukati zajedno s ovo dvoje nepjevača a ti i ja draga ćemo lijepo ubirati tantijemiće.

Svaka čast majstore, svaka ti dala.

Stvarno je ova zemlja totalna provincija.

Bljuv.
olimpia @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ožu 2009
Index.hr
Nema zapisa.