Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - ožujak 2011
petak, ožujak 18, 2011


olimpia @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 17, 2011
- Frende, dođi pliz, riknuo mi je osigurač, a ovog mog nema, tre'am pomoć...

- Sorry stara, znaš da te volim, ali dalje si od 500 m od mene, a i ne'am registriranu firmu za mijenjanje osigurača... Ne mogu ti pomoć...

 

- Stara, daj pliz help, prolilo mi se ulje po tepihu, dođi mi pomoć očistit...

- Stari moj, bi ja rado, ali si 600 m od mene, nisi mi u rodu, a ja nezaposlena i ne'am registriranu tvrtku za uslužne djelatnosti čišćenja, zovi onu firmu iz grada....

 

- Ej, možete nam doći pomoć unest kauč u stan, stiže sutra?

- A neeeee, mogli bi nas inspektori ulovit da vam pomažemo  a nemamo registriranu firmu za obavljanje dostave, seljenja i nošenje namještaja... Volimo vas mi, znamo da ste se tek oženili i počeli kućit, al' ne bi smjeli....

Bila je to još jedna priča iz Hrvatske...


 

A jeste idioti vi na vlasti... stvarno... Mislim, stvarno...

olimpia @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 5, 2011
Ja sam svojeg našla. I ovu pjesmu posvećujem njemu.

Mali moj, ljubim tlo po kojem hodaš, ljubim tvoje oke dok još spavaš, ljubim tvoje zlatne ruke i veliko srce. Volim te jer me voliš. Ovakvu kakva jesam. Ja te jednostavno obožavam. Znaš, da me sutra nešto strefi, mogu mirna otići, jer sam živjela ljubav kakvu mnogi, zapravo kakvu većina samo sanja i nikada ne doživi.

Ljubavi moja, ti si moj heroj. Heroj mojeg života. Naspram tebe - svi ostali izgledaju ništavno. I nakon 11 godina ja ne mogu udahnuti niti izdahnuti bez tebe. Mali, ja živim samo za tebe i zbog tebe. I sve što sam u posljednjih 11 godina učinila, bilo to dobro ili loše - učinila sam to radi tebe. Mislila sam da postoje bolji. Krivo sam mislila. Tražila sam da li postoje bolji - razočarala sam se. Pitala sam ih da li su bolji - rekli su da jesu. Lagali su.  Zato jer si ti najbolji. Nema boljeg.

 



olimpia @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 1, 2011
Dragi branitelji,

Prvo Vam želim zahvaliti za to što ste dali za Hrvatsku. Borili ste se za to da imamo slobodu, da nam bude bolje, da mi možemo dalje graditi i stvarati ovu državu, da možemo dobro živjeti u njoj, da možemo raditi i imati obitelji, da možemo govoriti što želimo i birati koga želimo. Kada ste se borili za svoju djecu - borili ste se i za svu ostalu. Borili ste se za svih - i za crvene i za crne... i za radnike i za profesore... za seljake i za programere. Za svih nas. Hvala vam na tome.

Ali dok ste vi prolijevali krv, oni koji su vama (a i nama) u tom trenu izgledali kao pravedne vođe - krali su, uništavali, bogatili se, dijelili ratni plijen među sobom i negdje se dobro zaštićeni smijali vama, jer su vas smatrali budalama koje ginu da bi oni imali čist prostor za svoje gnjusarije. Da - smijali su se dok su vaše ratne drugove krpali i pokapali. A "bili su za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku". Vi branitelji ste oni koji prvi imaju pravo dignuti glas protiv onih koji uništavaju ono za što ste se borili. Koji vas proganjaju zato da bi sebi napravili još prostora za provizije, školovanje svoje djece u Švicarskoj, Americi, da bi se mogli liječiti u Austriji i Njemačkoj. Briga njih za vas. Briga njih za sve nas.

Dragi branitelji - nisu nas prevarili ni desni ni lijevi - prevarili su nas najobičniji gnjusovi i lopovi. Prevarili su nas oni koji su vas uvjeravali da su na našoj strani. Prevarili su nas i zbog njih danas nemamo ništa. Ne možemo raditi, ne možemo stvarati, školujemo se a ostajemo kući jer su sva mjesta zauzeli "njihovi". Ima ih svuda, svuda su pustili korijenje u ovih dvadesetak godina, poput korova. Pomozite nam da isplijevimo taj gnjusni korov. Pomozite nam da ih više ne gledamo, da ne gledamo njihova gnjusna prevarantska lopovska lica. Pomozite da nam da ih maknemo i krenemo naprijed. Dignite svoj glas ne samo protiv toga što vas proganjaju, nego i protiv svega što i nama ostalima rade - kradu nas, lažu, varaju, ne daju nam slobodno govoriti, ne daju nam normalno živjeti. A borili ste se upravo zato da nam ne bude tako.

Nije više bitno tko je lijevi, tko je desni, tko centralni... niti tko je crn, crven, žut ili zelen. Svima je nama loše. Svi smo mi jedno, bez obzira što smo različiti.

Borili ste se za nas onda - borite se opet za nas, s nama i sada.

olimpia @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ožu 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.