Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - svibanj 2009
nedjelja, svibanj 24, 2009
Skoro sam zaboravila... uspomene iz djetinjstva su tu...

Što god govorili danas o njemu, ne može se zaobići činjenica da je bio velikan. Svidjelo se to nekima ili ne.
A nijedan velikan nije samo crn i nije samo bijel. Velikani su veliki upravo zato što donose odluke dobre, loše, teške, dramatične i uspješne a koje mi, nevelikani nikad nećemo biti u stanju razumjeti niti bi ih se ikad  usudili donijeti za neki viši cilj. Zato su neki ljudi veliki i ostanu zapisani u povijesti svijeta, bili oni smatrani dobrima ili lošima, voljenima ili nevoljenima. Oni su veliki jer su imali šansu da svijet mijenjaju i tako pišu povijest naroda i oni su tu šansu iskoristili. Treba imati muda za to.

I zato, stari, moram ti priznati da si među najvećima u povijesti.

Sretan rođendan!
olimpia @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 18, 2009

Koja od nas ne želi biti sexy? Ja želim, za druge ne znam.. odnosno barem jesam dok sam još bila pogodna „za tržište“. I tako u zadnje vrijeme, sjetim se nekih stvari pa se uhvatim valjati od smijeha na raznorazne  doživljaje svoje, po principu živom se čovjeku svašta dogodi, pa eto tako i ja se prisjetila nekije svojih nepodopština i situacija iz doba dok sam još mlado meso bila...

 No, curke moje mlađahne, ne gledati previše holivudske bljezgarije pa se povoditi za primjerima iz erotikom nabijenih filmića. Zna se pokazati nezgodnim, da ne kažem, mogle bi ste se lagano, jel...

Prije puno godina,  moglo bi se reći da i nisam bila, ono, štono bi se reklo za bacit... ali ja sam htjela onaj seksines iz filmovi... oni filmovi iz osamdesetih, znate ono kad žemsko šeće,  a ono u taj tren vjetar zapuhne a ona zgleda ko da je s nebesa sišla... joj, joj, joj... e pa, niš od toga u RL... eee, moji bivši.... di sam vas samo nalazila... nekoliko mojih, bolno srušenih erotsko-mladalačkih zabluda



1.       mokro žensko je seksi i romantično – čuj, možda je nekima ali ja sam valjda uvijek neke specijalce iščeprkala odnekuda.. i tako, jednoć, ja se vraćam od negdje, a ono krenuo pljusak da jači ne može bit.. a ja brez kišobran... i opere me, al nako, žestoko, ko iz filmovi... a trebam se nać s bivšim. I sva sretna, mislim „ajme kako mora da seksi zgledam vako mokra“ i osmijeh od uva do uva kad ga ugledam... a on me, nako mrko pogleda i veli „a šta se tebi desilo, izgledaš ko pokisla kokoš..“ eto, da mi se zemlja u tom trenu otvorila, ja bi rado u nju upala pa makar u Kini završila...

2.       crno rublje – u svim filmovima koje do određenite godine odgledah, sve seksi scene imadohu jednu konstantu – crni čipkasti donji veš.... eeee, al hebiga, di ćeš nego specijalca koji ti kaže „ja volim bijeli donji veš u žena“ a ti ostaneš ko da te neko kladom po onoj stvari opalio s upitnikom nad glavom „a zaaašto“... a on ti kaže „pa da vidim dal je ženska čista“.... ???? aaa fuck...

3.       trganje robe – ne pokušavati na Balkanu. On zna da su čarape skupe. Ti mu usred erotično nabitoga momenta kažeš „ma strgaj ih zubima“ a on ti kaže „neću, čuvaj ih“... aaaa matere ti...

4.       dočekati muškog kad dolazi  a ti seksi obučena za njega – da te ne zadesi pitanje „a kamo ti ideš?“ 2 metra pod zemlju prijatelju, eto kamo....

A sad dođosmo i do onog najvažnijeg.. čina samog jelte... u filmovima sa takovijem scenama treba napisati u zagradu – ne pokušavati kod kuće i u stvarnom životu da ne ispadnete idioti...

1.       seks pod tušem – ti njega sapunaš – izleti ti sapun van kade pa gologuza pokušavaš do njega....

2.       zajedno u kadi – a on nakon polsatnog namakanja bez akcije kaže „nije higijenski“

3.       seks u moru – nikad ne zaboravite - uvijek netko roni, pa makar i na pustom otoku

4.       seks u autu  -  ako se već i odlučite na ovu egzibicijicu – biti sigurna da ništa neće zapeti za mjenjač, da imate vlažne ( ma bilo kakve) maramice pri ruci i da ste u dobroj formi... zna ulovit grč u nozi pa umjesto bogovskog svršetka doživite samo jauk i grimasu jer vas je grčina taman, ma taman ulovila kad je, jelte.... trebalo, jelte... a vama je došlo da vrisnete „maaaamaaaa, booooli!!!“...

5.       seks u mraku u uskoj uličici – provjerite da niste sa svojim skupocjenim čizmicama stale u drek, nije baš seksi, smrdi malo dok se čin odvija... a hebiga, bio je mrak, ko je mogo znat...

6.       poze iz pornića – ako niste u najmanju ruku artistice iz kineskog cirkusa – NE POKUŠAVATI

 

Ali definitivno, beyond competiton jest situacija sljedeća:

Nova godina... ti sređena, mrežaste čampare (tad bilo u modi jebiga), uska suknjica, šminkica, parfemić, ma divota. Prvi problem – petarde. Rane na nogama, po trbuhu, poluspaljena kosa. Al ni to nije prepreka. Upoznaš tipa. Mlada si, seksi, napaljena. I on isto. Vraćate se na tulum u nekoj kući. Pada vrući poljubac. On te diže u mraku na prvi povišeni objekt.... ti pristaješ... čin se odvija...  a  nakon par minuta do tvojeg mozga polako dolazi informacija  - guzica ti je mokra. Jako. Usred čina dolaziš do spoznaje da je tvoja guzica u skupoj suknji do pola umočena u  sudoperu u pleh u kojem se u deterdžentu namaču ostaci pečenog KRUMPIRA od ručka.  Pas mater.... neš ti erotike u kombinaciji sa zagorjelim masnim ostacima.... i balončićima od čarlija koje kasnije kriomice rukicom mičeš s pozadine...

Eto curke moje, ne raditi egzibicije i ne biti sigurne u to što je seksi... mogle biste se, uza svu ljepotu, ostati pokakane...



Ali da je ne znam kako loše bilo -  jedna je stvar sigurna – burek sa sirom. Uvijek i svagda. Sexy do jaja..  osobito nakon...


Srdačan pozdrav i doviđenja

olimpia @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 8, 2009
Sve što je, što je bilo i što će biti nastalo je u 10 na -44 sekunde. Ništa je stvorilo sve i ništa. Mali pomak na na više na strani onog što zovemo materijom stvorio je sve nama poznato. Stojim i osjećam se manjom od najmanje čestice, samo još jedan mali kvarkić koji zuji i stvara veliko tkanje zvano Kozmos. I osmijeh mi se razvuče licem, smijem se svojim problemima... ma smijem  se zapravo svemu... sve je moje tako beznačajno, a veličina je negdje drugdje. 

Što je bilo prije ničega?
Da li je uopće bilo?
Nešto buduće usred ničega i nikada i uvijek i zauvijek.

Beskonačno mnogo. Beskonačno malo. Od Higgsovog bozona pa do spleta svemira sve ustrojeno na principu savršenstva nedokučivog svim materijalnim bićima.

Od atoma do galaksije, od ničega do svega, savršeni mehanizam sastavljen od kotačića u kotaču, kao u starome satu, sve se vrti jedno oko drugog stvarajući i prenoseći stvar koju zovemo energijom, neuništivu majku svega što postoji.

Od trena koji nije bio tren, bez vremena, bez prostora, bez materije... rađanje svega, početak... koji možda i nije bio početak nego samo nastavak nečega što je suprotno svemu što možemo pojmiti, možda nastavak svega u bezvremenu u kojem je sve u isto vrijeme - i prošlost, i sadašnjost i budućnost i sve postoji na mjestu koje to nije.

Živimo nesvjesni beskrajne ljepote trenutka stvaranja.

Hodamo maleni ispod zvijezda.

Rijetko u noći dok žurimo negdje podignemo pogled u zvjezdano nebo i upitamo se - kako je nešto tako grandiozno, savršeno i moćno, stvorilo ovako nesavršeno, trampljavo i ograničeno kao što je čovjek?

Ja samo želim znati zašto je nastao svemir. Kako je nastao. Što je bilo prije svega.

Eto, samo to...

Samo to...
olimpia @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009
Treba početi čistiti dvorište. Ja ću početi kupovinom plinskog. A vama savjetujem da sami djelujete ako znate tko je što učinio. Ako ih sud neće kazniti, treba ih društvo.

I da, ako me to čini istom kao što su takvi - neka.

Da, pozivam na linč. Linč svih onih koji su dokazano recidivisti, koji su ubili iz koristoljublja, koji su ubili iz obijesti i koji ne žale zbog toga ni sekunde.

Linč.
To je rješenje za tvrdokorne. Definitivno.

Pa nek nastane kaos. Jedino iz toga se može izroditi mir.
olimpia @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009
Živcira me sve u vezi s fakultetskim obrazovanjem u Hrvatskoj. Hrvatska akademska zajednica je u klincu. Eto, to je ono o čemu nikad nisam pisala a najviše me mučilo zadnjih desetak godina.

Kod nas je ama baš sve krivo postavljeno. Barem sam ja takav dojam stekla na svojem fakultetu. Neću ići tako daleko pa reći kako je nekakv američki sistem ili ova novovjeka izmišljotina od bolonjskog procesa nešto puno bolje rješenje, ali definitivno, onaj sistem u kojem sam ja završila fakultet i upisala magistarski ne valja pišljiva boba.

Kao prvo, za vrijeme mog studiranja u 5 godina su se pravila studiranja uspjela izmijeniti, a pa ruku na srce, sigurno pet puta, iliti svake godine novo pravilo. Uza sve što smo morali učiti, od čega na prve dvije godine možda 50%onoga što je stvarno potrebno, bez obzira namjeravaš li samo završiti fakultet ili ići i dalje u znanstvene vode, na sve se moguće načine otežavalo ljudima da stvarno uđu u srž stvari i da stvarno na kraju krajeva zavole svoju struku kako treba.
Upisne kvote neću ni spominjati, a jednako tako i prešutne kvote padanja ispita i godina a koje su se donosile na zatvorenim sjednicama s kojih bi tek nakon podužeg vremena procurile informacije među fakultetskom populacijom o profesorskim prepucavanjima i dozvoljenom postotku prolaza na ispitima.
Neću se tu dotikavati veza i plaćanja ispita od strane onih koji faksa nisu ni vidjeli dok su studirali, jer ruku na srce - bilo je ispita koje su ljudi padali po dvanaest puta bez obzira na to koliko su znali. Jedino što su i mogli je bilo da na kraju, nakon par godina traže vezu da prođu.

Gledajte, ako uprosječimo literaturu koju za vrijeme studiranja moraš pročitati i naučiti, a ne uzimaš u obzir skripte i ostalo (ako si budala kao ja pa učiš po knjizi), izađe da na kraju fakulteta ti imaš iza sebe najmanje 10 000  stranica literature! Ma koji frik bi to sve zapamtio? Koja je korist od siline toga ako se više ne sjećaš toga što bi primijenio u praksi?

Praktični dio struke nikad nije bio uziman za ozbiljno. Praksa se osjeti tek kada dođeš na magistarski pa ako radiš u struci nemaju previše muda ti filozofirati o tome kako bi nešto trebalo raditi, već te s poštovanjem pitaju "a kako je kod vas u firmi?". Za vrijeme studiranja, praksa je, iako jednako važna kao i teorija, bila sustavno zanemarivana. Primjer: računovodstvo se na ispitu rješava na ruke, iako već dvadeset godina kompjuteri postoje u tom kontekstu. I umjesto, da te uvedu u bit računovodstva, pa onda nauče kako se to u praksi radi - ti imaš ispit koji traje tri i pol sata kojeg rješavaš na ruke i moliš boga da su sve one pare za instrukcije isplatile, iako kad dođeš na pravi posao k...a ne znaš kako se to unosi u kompjuter.

Neću se ni prisjećati čekanja na ispite od po osam sati, nepojavljivanje profesora na konzulitacijama, vrijeđanje, ponižavanje i tome slično. I uza sve to - još i plaćaš.

A onda je došao magistarski. Majko mila, gdje mi je pamet bila.... ccccccc. Entuzijazam je splasnuo kad mi je nad glavom visio jedan ispit koji, ako ne dam do točno tog i tog datuma, morati ću platiti 750 Eura po ispitu. Halo? Iako sam već platila, pazi ovo - 3.000 Eura standardne školarine. I umjesto da te probaju zadržati, zainteresirati za znanstveni rad, oni, koji su BESPLATNO stekli sve svoje titule, još ti svaku godinu kašnjenja naplate 750 Eura. I ondak te šutnu nogom u dupe i još ti vele požurite, zadnja ste generacija. Umjesto da te privuku oni se svim silama trude još jače zgazit. Umjesto da te zovu, ti njih moraš naganjati. Umjesto da prihvaćaju nove ideje i načine, oni zajebavaju s poretkom zareza i dvotočki u fusnotama. Ako razmišljaš svojom glavom, ne valja. Ako ne razmišljaš svojom glavom - još gore.

U današnjim uvjetima, moja je procjena da je 90% novih znanstvenika do svojih titula došlo zbog toga što su
- ili u srodstvu s nekim s fakulteta
- ili imaju dobru žnjoru
- ili nisu ništa radili osim učili što znači da ih netko debelo financira
- ili su dobro podmazali fakultetske guzonje.

A ovi što su u onom sistemu stekli svoja znanstvena zvanja su:
- imali žnjore
- imali predobre uvjete za studiranje
- bili politički podobni.

I tako sam ja, malo pomalo, kompletno izgubila volju za baviti se znanošću. Ovo što imam, zadnjom mukom i s mučninom u želucu odrađujem da se ne baci 5000 Eura u smeće, jer, naravno - nikad ne znaš kad će opet neko novo pravilo, pa od straha ni ne zovem fakultet. Jednostavno, nemam novaca za trošenje na "znanost" i "napredak" i njihova svakodnvna nova pravila.

Iskreno, nemam više ni želuca.

Možda studenti danas koji protestiraju i nisu 100% u pravu, ali ih podržavam samo iz razloga što su toj profesorskoj, ma da ne kažem što, utjerali strah u kosti, kad već moja generacija nije mogla. Hebiga, bilo je onda drugo vrijeme.

A sad moram po financijerku. Kraljicu majku jel. Šta ćeš, kad nemaš posla ni para a moraš pisati magistarski, ondak moraš biti dobar prema onima koji te ranu.

I zato za kraj:

Nemojte u znanost ako boga znate! Manite se ćorava posla! Biće i vama i vašoj okolini bolje.
A ni faks nije puno pametnija odluka ako želite živjeti na svoj račun do tridesete. A ako se ipak, slučajno, nedobog, odlučite na znanstvenu karijeru - ja vam od srca želim puno sreće, dobar posao da si to isfinancirate, debele živce i još jači želudac.

olimpia @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.