Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - svibanj 2010
subota, svibanj 29, 2010
Em ti reklame. Stvarno su mi već navrh glave. Sve nešto "funkcionalno"... Neka mi netko objasni, molim vas lijepo, što bi to trebala biti "funkcionalna voda"? Što je to zabogamiloga?

Jel netko primijetio da nam nude - jogurt od kojeg se mršavi, onda valjda dakle ima funkciju mršavljenja... valjda... Nude vodu  s vitaminima, dodacima... Jel to uopće voda? Mlijeko s vitaminima, bez  latkoze, s ovim, s onim... funkcionalno mlijeko... Koja je njegova funkcija? Pudinzi od kojih djeca rastu... dakle imaju funkciju rasta... valjda...
Nude nam funkcionalne čajeve... WTF?!? Žvake - jedne otorinolaringološke, druge za čišćenje zubi... valjda nam ne treba više pasta za zube... A kad smo već kod nje - funkcionalne paste - s kalcijem, vitaminom D... ??? Bomboni od čokolode s funkcijom čišćenja zubi i osvježavanja daha... ?

Funkcionalne četke, sokovi, kreme, sapuni... a jebemti više... Dolazi moj stari sav sretan i ponosan  jedan dan za ručak i viče "Kupio sam jaja s Omegom 3!!!"  I ostade zatečen kad smo uzvratili jedino pogledima nevjerice, čuđenja, namrgođenosti i ljutnje zbog bačene love.... Ma ti nis normalan stari moj, da su i tebe zajebali s tim forama? Pa zar i jaja siiiine Bruuteee?!?

Jedine funkcije za koje znam jesu one koje su me ishebale na matematici prve godine faksa. Od onda imam negativno određenje prema tom izrazu.

I jedino još valjda nisam vidjela reklamu za neku funkcionalnu pivu...  Jedino još u tu relikviju za nas disfunkcionalne nisu dirnuli. Barem se nadam.

Funkcija ili preslikavanje je uređena trojka (D,K,f) koja sadrži skupove D, K i neko pravilo f\colon D \to K po kojem se svakom elementu x \in D pridružuje jedinstveni element y \in K tako da je y = f(x).

Skup D se naziva područje definicije ili domena funkcije f, a skup K područje vrijednosti ili kodomena funkcije f. Element domene x je nezavisna varijabla ili argument funkcije f, a element kodomene y je zavisna varijabla funkcije f.

Želimo li istaknuti skupove na kojima funkcija izvršava pridruživanje, pišemo f\colon D \to K. Želimo li istaknuti pravilo po kojem funkcija djeluje, pišemo x \mapsto y=f(x).


olimpia @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 25, 2010
Malo sam umorna. Onako, samo malo. Od svega, a najviše od sebe. I kenjkava sam malo. Ali samo malo. Do ničega mi nije. Izgubljena sam, mrvicu.

I feel like shit. Da ne budem prosta na materinjem jeziku.
Proći će. Mora. Nije me dugo ovako prišarafilo. I zato se moram smijati, pa makar i na silu. Vrijeme liječi sve. Ali sve se mijenja i to je jedino što se ne mijenja. Došlo je vrijeme da i ja promijenim neke stvari u svojem životu, pa makar mi bilo teško. A biti će mi teško. To znam. No, što se mora - mora se. Jer ovako nije nikako dobro. Meni. Ipak ću uskoro i ja biti među "ozbiljnima" - vjenčanima, zaposlenima, a možda i roditeljima. Vrijeme je da se uozbiljim.

And it fuckin hurts.


olimpia @ 07:07 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 23, 2010
Ponekad, kada sam loše volje i sve mi se čini bezizgledno, upalim mjuzu i počnem plesati. Sama sa sobom (ali ne pred ogledalom, da se razumijemo ). Zatvorim oči, prepustim se, izbrišem sve loše iz glave i prepustim se ritmu.

A kako onaj mali udio vrele istočnjačke krvi u meni traži i vreli ritam, da se trese cijelo tijelo i duša dok plešem, da znoj curi niz leđa, dobrodošli su svi takvi ritmovi.

I zato ekipica, nogice van iz šlapica, bosom nogom na hladan pod, zaklopite okice, osmijeh na lice i mrdaj guzom skupa sa mnom. Jebeš probleme, njih ću rješavati sutra.


olimpia @ 06:53 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 21, 2010
Moglo bi se reći da vjerujem u reinkarnaciju. Ali do sada sam samo površinski razmišljala o tome i nisam se zamarala.  Ali kada skup slučajnosti postane previše nevjerojatan da bi bio samo slučajnost, počela sam se intimno na dnevnoj bazi zapitkivati zašto se neke stvari događaju, zašto imam osjećaj da su neke stvari baš takve kakve moraju biti, zašto baš meni, zašto sam baš ja nešto učinila bez nekog očitog razloga, zašto imam osjećaj da se ja počešem tamo gdje nekoga, daleko od mene, zasvrbi, zašto sanjam istinite stvari koje nikako ne mogu znati... zašto?

I koliko god se trudila ispetljati iz tog nekog začaranog kruga, uvijek se popiknem i vratim na početak, unatoč mojoj tvrdoj skepsi koju neka viša sila uporno lomi.

Zašto imam osjećaj da su nam neke stvari jednostavno suđene? Zašto imam osjećaj da nekoga poznajem stoljećima a znam ga jako kratko?

Zašto ne mogu protiv toga? ZAŠTO KVRAGU?

Imam osjećaj da mi ta osoba treba iz nekog meni nejasnog razloga, nešto me veže za nju a ne znam zašto, i svaki put kada odlučim to promijeniti, stvari se obrnu a ta povezanost postane jača. I onda više nisam ni sama sigurna da li ja to ne mogu promijeniti, ili možda samo jednostavno ne želim.

Otkuda te poznajem? Jel moguće da te znam iz nekog prošlog života?
 

olimpia @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 11, 2010
olimpia @ 00:08 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 10, 2010
Ako ja današnji dan preživim bez dugotrajnih emotivnih i psihičkih ožiljaka - ništa me više u životu neće moći toliko izbaciti iz šina. Ako preživim - od sutra sam nepobjediva.

Olimpia je na koljenima, vjerovali to ili ne. Vjerovala ja to ili ne.

Bože dragi, budi mi na pomoći danas. Trebam te danas kao nikada do sada u životu.

olimpia @ 15:57 |Isključeno | Komentari: 0
Olimpia se sjetila da ipak ima dušu. Raspad sistema... Raspala se na sastavne dijelove... Gotovo je sa životom s glavom u oblacima...



Sve što činimo je pismo koje šaljemo sebi u budućnost. Rugala sam se i Bog me kaznio. Zaslužena kazna. Aterirala sam poprilično bolno nazad na zemlju. Još jednom - zasluženo.
Tako mi i treba kad nemam pameti.
olimpia @ 08:54 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 2, 2010
olimpia @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 1, 2010
Vjetar se ne da vezati. Neizbježna je elementarna nepogoda. Ali nije zauvijek tu. Dođe i ode. Zatrese grane, promiješa ustajali zrak, donese osvježenje, tu i tamo rastrese lišće s grana i polomi koju nježnu grančicu slučajno, nasmiješi se i nestane.

Tigar se ne da pripitomiti. Ranjeni tigar ne da nikome blizu dok ne ozdravi. Liže rane daleko od čopora dok ne zacijele. Ali tigar je moćna živina, kad ozdravi - opasniji je nego prije i još manje daje blizu bilo čemu a čemu više ne vjeruje. Nije dobro raniti tigra. Teško ga se može raniti jer ne da blizu ali  uči i pamti.  Iako su opasni, samo zato jer moraju biti da bi opstali, zapravo su nježne i jako ranjive životinje, pune ljubavi i respekta prema habitatu i ostalim članovima čopora...

E moj bivši, priznajem, dobro si me uspio upoznati. Otvorio si mi oči o meni samoj.
olimpia @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » svi 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.