Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - lipanj 2008
ponedjeljak, lipanj 30, 2008
Ovo mora izaći iz mene, jednostavno ne mogu više šutjeti o tome.

Naveliko se u javnosti raspravlja o homofobiji, nasilju prema homoseksualcima i tome slično, u urbanim se krugovima podsmjehuje ljudima koji "ne opravdavaju homoseksualizam" a sada ja želim iznijeti neka svoja promišljanja o svemu tome.

I iskreno, nije me briga što će tko reći o tome što ću dalje napisati, ali neke me stvari sada već jednostavno izbacuju iz takta.

Do prije nekoliko godina bila sam gorljivi zagovornik prava homoseksualaca, zgražala se nad ljudima koji ih ne podržavaju (pri tome ne mislim na one koji ih mlate) i vikala na svakog tko bi se imalo suprotstavio mojem liberalnom razmišljanju... A onda, kako je vrijeme prolazilo, počela sam primjećivati neke stvari koje su me ponukale da još jednom promislim o svemu tome.

A tome me najviše poguralo kada sam vidjela dva gay mladića kako uvelike i bez puno srama i pristojnosti na FKK plaži izmjenjuju tjelesne tekućine, a na to me podsjetio incident koji se dogodio na splitskoj plaži gdje su ozlojeđeni građani zabranili ulazak gay parovima na plažu (vidi na t-portalu). Vjerujte mi, ne volim ni kada mlađahni  hetero parovi izmjenjuju sline u javnosti, a kamoli provociranje ljudi ovakvim ponašanjem kao što sam napisala gore.
Zašto to rade? Zašto mi se čini da su skloniji vulgarnom i iritantnom ponašanju od hetero parova?

Zašto provociraju? Pa velika većina ljudi ionako nema ništa protiv takvog stila života. Ni meni ne smeta ako netko odabere takvu orijentaciju, dok god mene ne prisiljava na to i ne trudi me se uvjeriti kako bi bilo dobro da postanem gay. Čekaj malo, pa ne možeš ljude iznebuha navlačiti ili pipati ako nisi siguran koje su orijentacije i onda se čudom čuditi kada naletiš na nekog jarančinu koji će ti zavaliti kacot posred glave.

Ljudi moji, tako se javnost ni najmanje ne senzibilizira. I uvijek se nasmijem kada se sjetim da je neka kvazi lezbijska udruga šarala grafite tipa "TATA, JA VOLIM ŽENE" po gradu svakuda, dok im netko nije dopisao ispod "BOLI ME KURAC!". Eto, pa većinu ionako nije briga tko koga voli, pa tako ni mene. Njihova stvar, zaboga.

Kakav je moj stav prema takvom stilu života? Malo neobičan. Jer nisam ni za ni protiv.
Biološki, uvijek sam na strani muško-ženskog partnerstva i odgoja djece, tako da s te strane ne odobravam takav stil i smatram da je ipak biološka svrha živih bića prokreacija.
No, moralno gledajući smatram da je to u redu i lijepo ako si netko odabere osobu koja mu odgovara i odluči s njom provesti život i ući u istospolnu zajednicu. Jednako tako, trebaju imati sva prava kao i hetero bračni parovi, ali smatram da bi se njihova zakonska zajednica nazivom ipak trebala razlikovati od naziva "brak". I ne, nisam za to da odgajaju djecu jer bi to u sadašnjem društvu moglo imati posljedice po psihološko zdravlje i razvoj djece s obzirom da bi bila u izrazitoj manjini u društvu te se ne bi mogla dobro uklopiti u školsku okolinu i dječju ekipu.

Kada se govori o homoseksualizmu, najčešće se razbacuje s uzvicima da je ljubav uvijek ljubav kako god okrenuo, a onda ja tu lupim neku svoju seljačku, primitivnu logiku (koje se uopće neću sramiti) a to je da i pedofili u većini slučajeva vole i obožavaju djecu, a liberalizam i stanje duha liberalne Europe se posebno iskazao u istupu stranke pedofila u Nizozemskoj.

A onda opet, s jedne strane naveliko iskazujemo potporu homoseksualizmu koji zapravo jest iznimka a ne pravilo, a zgražamo se kada sexualno reproduktivna ženska jedinka ostane trudna u 15 ili 16-oj godini (vlastitom voljom), jer je to "opasno po njeno mentalno zdravlje", pogotovo ako je mužjak nešto stariji od nje. Gospodo, ja sam to već uveliko radila sa 14 i nikad nisam osjetila nekakve teške psihološke posljedice zbog toga ( mislim na sex). I s mnogo starijima od mene.

Što me zapravo stvarno smeta? Smeta me to što sami sebe svojim glupostima izvrgavaju ruglu i osudi javnosti. Možda će neki reći da su takvi u manjini. Ali ako su već homoseksualci manjina sami po sebi, pa kako netko neobrazovan i primitivan neće pomisliti da se svi tako devijantno i promiskuitetno ponašaju? Meni nije potreban nikakv gay pride da bi me "senzibilizirao".  Jedina reakcija koju mogu od mene dobiti kada ih vidim u nekakvim outfitima bijesnim i roza čupama na glavi - "nu, gle buuudaleee".

Naletila sam slučajno na neki gay forum. Ma daaaaj, pa to je više porno forum nego nešto što bi se moglo nazvati forumom gdje  ljudi takve orijentacije komuniciraju i razglabaju. Mislim, daaajte, pa kako da ne dignete ljudima živac s tim.

Svaka čast ljudima poput Ilinčića, koji lijepo zdravo vode svoj život, nikome ne skaču po glavi s time, ne iritiraju javnost lizanjem i inim izljevima požude u javnosti, ne privlače pozornost na taj glupi način već isključivo svojim radom i zaslugama.

I ne, nisam toliko primitivna da bih homoseksualizam smatrala bolešću ili poremećajem. To je sasvim legalan i moralan odabir stila života. To je samo odabir neke osobe. Jer, iako sam hetero (barem uvijek bila) ne isključujem mogućnost da sam se mogla zaljubiti i u žensku osobu ako bi mi se stvarno toliko svidjela.

I na kraju, neka prihvate činjenicu da su i oni u hetero društvu ipak u svojstvu manjine te ne mogu tjerati mak na konac.

Daklem, sukus svega jest da ako ja toj populaciji ne organiziram hetero pride da bi ih senzibilizirala i ne trudim se uvjeravati ih kako bi trebali prihvaćati hetero orijentaciju neka i oni više malo sjašu... počeli su mi već stvarno biti dosadni.
olimpia @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
subota, lipanj 21, 2008
Da, i ja sam jučer gledala utakmicu. Predutakmičnu euforiju dragog svako toliko sam smirivala konstatacijom da vjerojatno nećemo pobijediti. Ma koliko god sam potiho priželjkivala da me moja intuicija vara, osjećaj da ćemo izgubiti bio je jači.

Ne, ne želim ulaziti u analize tko, kamo, zašto i kako, što bi bilo kad bi bilo, jer kako kažu "da baba ima k...c bila bi deda", ionako se ne kužim baš toliko dobro u fusbal i naganjanje lopte po livadi, ali nakon što je pao hrvatski gol rekla sam njemu koji je skakao po balkonu od veselja gledajući bakljadu, neka se vrati jer nije gotovo.

I bila sam u pravu. Znate zašto? Jer je to mentalitet našeg naroda. Jer sam ja takva, on, ona, mi, vi, oni.... devedeset posto nas radi do 16 h a u pola četiri već gasi kompjuter, iako znamo da se nešto može i loše dogoditi zbog toga, mi svejedno u glavi radimo do onda kada mi smatramo da je potrebno.

Nama je gotovo kad mi smatramo da je  gotovo i onda opa!  - sve četiri u zrak i udri brigu na veselje. E pa to nije tako. It ain't over untill it's over. A u to smo se uvjerili jučer. I onda sav trud pada u vodu, jer je krava prevrnula vjedro.

Ali mi smo takvi. I to moramo prihvatiti. I svatko tko radi s nama ili protiv nas to mora znati.

I sad bi neki ulazili u raspravu da je sudac ovo, ono, te sparno te vruće, te bole noge. Ma dajte molim vas, za one milijune koje dobivaju trebali bi trčati i skakati kao jarci po brijegu... Ne, nije to u pitanju, nije upitno ni to da li su oni dobri. Da nisu, ne bi došli tu do kud su došli. I nije u pitanju da li su se borili. Fakat je da jesu. Svaka im čast i ja im zahvaljujem.
 U pitanju je naš iskompleksirani, odustajački jebivjetarski mentalitet kojeg pokazujemo gdje se god pojavimo i što god da radimo. Napravimo jednom dobro i mislimo da je to to. Ne, igra se do zadnjeg zvižduka gospodo, kako u nogometu tako i u svemu drugome.

A znala sam da će se to dogoditi jer nakon onog gola na terenu kao da sam vidjela sebe, kao da govorim "that's it, pobijedili smo, još samo da sudac bude tako dobar i skrati agoniju, samo da još to dočekam...." i gle čuda, to nas je koštalo. Jer u lijepoj Evropi nas nitko neće maziti kao što mi mazimo jedni druge, neće nam opraštati javašluk i nemar, zajebanciju i stav "mi smo najbolji" jer najbolji nismo, nego samo imamo malo previsoko mišljenje o sebi.

A to smo jučer i pokazali u punom sjaju, vidjevši pobjedu našeg mentaliteta i izgubljenu utakmicu.


Proud to be Croat. Bez obzira na sve.

Jer smo to mi. Takvi smo. Take it or leave it.
olimpia @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008
Daklem, dragi moj, sutra, u točno 16 i 25 h, ja sam još jednu godinu starija. Žalosno ali istinito.

Obično ljudi oko Nove Godine pretumbavaju proteklu godinu, što su učinili dobro, a što loše, što bi trebali učiniti da im bude bolje i tome slična sranja. Ja to radim večer prije rojstnog dana. I naravno, nikad, ama baš nikad ne dođem do pametnog zaključka, osim da ću i dalje raditi sranja, da ću se i dalje redovno ispričavati kada uprskam i skakati do neba od sreće kad mi nešto uspije od prve (rijetko ali se zna i to zalomit)

Well, happy birthday to me!
olimpia @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008
Prije nekoliko godina sam čula ovu bodulsku anegdotu i svaki put kada se sjetim me dobro nasmije. Kažu da je istinita, pa sad...

"Umro starijoj Bodulki muž. Ujutro, na dan sprovoda, dolazi joj susjeda pomoći pa nešto prtlja oko tijela na odru, kad odjednom zaprepaštena stane i kaže:

- Mare, ma on ti'j još tepal !!!

A ova joj odgovara:

- Tepal oli mrzal - na jedanaest gre!"
olimpia @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008
Daklem, tako znači.

Neki dan odosmo ON i ja tražiti "regal knjižni" jerbo imamo i jedan i drugi knjiga preko glave a kako došlo sezonsko vrijeme da se iz 75 m2 životnoga prostora moramo preseliti u 30, najbolje rješenje bilo bi imati "regal knjižni" čisto iz rešpekta prema pisanoj riječi, da ne stoji porazbacana po prljavome podu i da stvorenja koja imaju uglavnom više od 4 noge ne bi zagadila svo to silno znanje na papiru.

I tako, oboružani prljavim tenisicama i poderanom trenirkom (ja) te glavobolnom kombinacijom plavih hlačica i šminkerskih šlapica (on) krenusmo u traženje jeftinog rješenja iliti "regala knjižnog". Dovoljno da kažem da sve knjige koje će stajati ne dotičnome vrijede na treću njegove poželjne vrijednosti.

Štacija prva bila je megakoncern koji zadovoljava sve potrebe ruralnoga stanovništva, u vlasništvu onoga koji je potplatio sve  muzičke i tome slične instance kako bi  njegova supruga gastarbajterske frizure pravedno izborila svoje mjesto pod suncem hrvatske estrade i čiji CD prvijenac stoji pored svakog artikla koji se imalo može povezati s potrebitom tehnologijom za puštanje istog. ON prostestira, neće mali seljaštvo, on voli Slovence, prokletije i beštije, jer su, kaže, "kulturni". Aha, sinko, dobro, nek' ti je ako tako misliš.
No, na stranu sve to. Ne nađosmo ono što trebasmo ali se bacismo na traženje crne posteljine po želji ženske strane.  Ljubazna prodavačica, majčinskog izgleda s velikim strpljenjem pokušavala objasniti ženskom dijelu para koja veličina je za što, i nakon toga uz smijeh odustade i okrene se objašnjavati muškom dijelu para. Koji je, boguhvala, shvatio.  Jest da ne volim dotični centar za kupovinu zbog očiglednog kiča i seljaštva, ali, naspram ovog drugog, kojeg ćem u tekstu dalje spomenuti, nemam primjedbi ni upola toliko.

Neobavljenoga posla, uputismo se u europski orijetiran centar za prodaju namještaja europskog, iliti slovenskog podrijetla, čije ime često dovodimo u vezu sa zlatnim vremenom socijalizma kada se masovno kupovalo ček na poček i ostalim olakšavajućim sredstvima. Odmah pri ulasku dočeka nas klasična glazba. Kaže ON s olakšanjem Ah, oovoo je mjesto za mene.

Dočekala nas i cijena crne posteljine za mizernih 900,00 kuna. Pogledom nas prate fife i fićfirići koji valjda, prodaju, pri čem ja podižem desnu ruku i šnjofam ispoda pazuha da provjerim situaciju, jelte, da ne leži tamo problem zbog kojeg me crno gledaju.
Nit te tko šta pita, nit te pozdravlja. Nit ti koga smiješ što pitati, jer, valjda, ne znam, smrdiš čovječe, bogati.

Izgubljeni u namještaju koji košta koliko i dvije moje godišnje plaće, spas u zadnji čas - ugleda ON veliki papirni natpis, naravno, europski ispisan rukom i crnim flomasterom "KOMADNI NAMJEŠTAJ U PODRUMU".
Daklem, sirotinjo, mjesto ti je u PODRUMU.  Dole, stvarno, kao u podrumu. Pola dućana osvjetljeno ali nabacano bez reda, pola jedva osvjetljeno, dva nervozna prodavača (na vrhu bijaše njih 5, sve redom prekršenih ruku stajaše i promatraše moju rupu na trenirci). Odabrala "regal knjižni". Gledam -popust za gotovinu 10%. Pokazujem fifici Maestro.
Ne, veli ona, to kod NAS nije gotovina... Nasmijadoh se jer bitna mi nije bila činjenica da neću vidjeti strašnoga popusta,niti to da kod njih to nije gotovina, već to da europa voli, valjda, jednako kao i mi, s brdovitog Balkana, samo šuškanje casha i miris prljavih i poderanih novčanica u kasi. Jest, brate mili, da ja kao pravi seljak ne nosim nikad više od 50 kuna u novčaniku, jer eto, sve plaćam na seoski način provlačenjem kartice, ali nema veze, važno da slovensko-europska trgovina namještaja još uvijek trza lijevim okom na dobru, staru gotovinu.

Na kraju priče, pogledah račun i ugledam  futurističko, europsko - slovensko predviđanje na računu "Roba kod preuzimanja neoštećena". Aha, pa ti vidi kako su Slovenci napredni, oni su ka i naše stare babe gatare što ti u fundać od turske kave gledaju, samo što imaju kompjutere koji ti predskazuju budućnost.

Jel' su ti još tako jaaako dragi? - pitam ja.

Hm...mmm..prfhsdkagakdrghuar... odgovara on (ne smijem iz europske pristojnosti napisati upotrijebljene riječi).. .Nećemo više nikad doć' ovamo.

ZERP, kažem ja, dao Bog ZERP i Sanader naplatio smrdljive vinjete samo vama, slovenskim beštijama i prokletijama. Dajte vi meni balkanske seljačine, bolje se  ja s snjima snalazim.




P.S. za one dušebrižnike koji bi me krenuli ispravljati napominjem - znam da Maestro nije gotovinsko plaćanje. To i nije bitno za ovaj tekst.
olimpia @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008
Jasno i glasno izjavljujem (ili izvaljujem, kako vam se svidi) da imam napadaj PMS-a.

I iako sam u mladosti bila poprilično neosjetljiva na uzlazne i silazne putanje mojih hormona sreće i nesreće u to vrlo osjetljivo žensko predzbivanje, što sam starija to sam nemogućija.

Moja bolja polovico - svaka ti čast, treba ovo divlje stvorenje otrpit.

Od nekontroliranih napadaja bijesa i mrzovolje pa do histeričnih razdoblja smijanja nakon kojeg uslijedi plač i lupanje glavom u štok (od vrata), a često i čupanje kose (svoje dakako, pa nisam luda ipak je ON jači od mene), pa sve do nemilosrdnog izjedanja i napadaja na sve što bi i malo moglo sličiti na hranu... da, ja imam PMS.

I zato slijedi manual za upotrebu i pravilno korištenje eksplozivnog sredstva u obliku moje malenkosti u vrijeme PMS-a:

- ako šutim - ne pitaj me zašto šutim jer ne želiš znati...
- ako me ne pitaš zašto šutim i što mi je - nagrabusio si ti jedno neosjećajno i grubo stvorenje
- ako sam ljuta, bježi što dalje
- ako plačem,  brzooo trči u cvjećarnu po ruže i prvi dućan koji ima Mikado (s brusnicama)
- ako kažem da sam debela - nemoj govoriti da nisam jer lažeš
- ako kažem da sam debela i kažeš da jesam - čeka te smaknuće po kratkom postupku i provala suza
- ako vičem - poklopi se ušima i šuti, ali nedo' ti Bog da pokušaš zbrisati
- ako ti kažem da mi smetaš - nedo' ti Bog da se probaš sklonit s mog puta da me izbjegneš nego me pitaj "Što mogu učiniti za tebe"... i nakon toga bježi kol'ko te noge nose jer će nešto doletit u glavu jer me zajebavaš
- ako ja ne znam kud bih išla i što radila - bolje ti je da znaš kuda se meni ide i što mi se radi, pa najbolje da mi ne možeš čitati misli
- nedo' ti Bog da me uloviš za cice jer ne znaš kako to boli kad imam PMS


Uglavnom - budi pametan i većinu vremena šuti i skrivaj se, po mogućnosti ne diraj ako baš ne moraš, sve dok se ne dovučem kao pas spuštenih ušiju i ne počnem ti ljubiti ruku da mi oprostiš što nisam normalna.
olimpia @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lip 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.