Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - lipanj 2010
ponedjeljak, lipanj 28, 2010
Daklem...

Obukla sam se u crno.
Jela sam crni rižoto.
Pila sam crno vino.
Za desert sam pojela crni sladoled (jedino taj jedem).

Volim samo crnu čokoladu.
Volim samo crno vino.
Volim kad hrana zagori i pocrni.
Imam crnog dečka (crnokosog, ne crnca).
Volim crnu boju.
Blog mi je crn.
Mozilla mi je crna.
Najdraže slike su mi crno-bijele (uljez...)

Sa mnom nešto nije u redu.... ili?

To sam tek danas skontala...
olimpia @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 25, 2010
Mnogi kažu da u dugogodišnjoj vezi nestane one prvotne strasti, da zaljubljenost prolazi... To je točno, ali ne u potpunosti.

Ja se često iznova zaljubljujem u svojeg odabranog. I onda kada smo u žestokoj svađi, kada se naizgled ne volimo, već sljedeće jutro gledam ga raširenih zjenica i grlim ga čim otvori oči. Naš seks je fantastičan, čak i sto puta bolji nego kada smo bili mlađi... Promatram ga dok razgovara s ljudima, duboko udubljen u temu rasprave, kako mu se oke šire, usta skupljaju i razvlače u osmijeh, kako mu se zjenice rašire kada priča o temama koje ga zanimaju... Kako nježno stavi ruku na moj trbuh i kaže "mogli bi napraviti jedno derište, šta kažeš :)? Ja ću svirati i staviti ga pored sebe tako da ga mogu gledati dok pišem pjesme i da ga mogu staviti na rame kada zaplače..."

Zaljubljena. Preko ušiju, po tkoznakoji put. Ovaj put sam se zaljubila iz tako banalnog razloga. Dobili smo pomidore koje je trebalo zasaditi. Mislila sam da će se usaftati u onim malim konaticama, ali dragi se primio posla. Raširenih usta od iznenađenja i nevjerice promatrala sam kako trčkara radosno simo, tamo, lijevo, desno (dobio je komad vrta samo za svojih 25 pomidora), sluša upute mojih staraca bespogovorno, stavlja rukavice i uzima motičicu i lopaticu. Promatrala sam još uvijek u nevjerici (s obzirom da sve mogu reći za njega, ali da je od kućanskih poslova - baš i ne haha) kako svaki dan obilazi svoje pomidore, zalijeva ih, mazi i pazi s takvim guštom, da ga je uspio čak i na mene prenijeti, koja baš i nisam od hortikulture :). Smijali smo se zajedno dok smo petljali oko pomidora i kako je meni mrav upao u gaće pa smo ga tražili :)))). I zaljubih se opet preeeko ušiju.

Bože, pa taj čovjek mene stvarno, stvarno voli. On mene obožava.
I ja njega.
I njegove pomidore :).
olimpia @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 20, 2010
Ajme, ajme... policijska brutalnost, trese se sve po medijima... Osuđuje se policijska brutalnost, mlad, maloljetan... Ma dajte molim Vas svi skupa. Kad taj isti ili njemu slični bude nekog ubio onda će se svi mediji zgražati nad zakonima, roditeljima, policijom, pa će se pitati da li se i kako to moglo spriječiti, bla bla...

Sjašite lagano svi skupa.  Licemjerni ste. Taj mladi krelac je dobio što je i zaslužio. I neka zapamti to dobro kada sljedeći put bude htio dignuti ruku na nekoga. Neka, neka se i prošire ovlasti policije, bilo je dosta takvih "maloljetnika" i "mladih" koji danonoćno siju teror po našim gradovima. Kada se svi čoporativno krenete zgražati nad policajcem, ja vas samo podsjećam na Luku Ritza, Abramova kraj čije se slike na mjestu gdje je ubijen uvijek rasplačem i nad mnogima drugima koje su upravo takve budaletine koštale života.

Sjetite se gospodo novinari sa svih mogućih i nemogućih postaja, svi novinari papirnatih i internetskih medija jer ćete "policijsku brutalnost" brzo zaboraviti kod sljedećeg ubojstva koje će počiniti upravo netko tko je trebao dobiti upravo ovako po glavi od policije pa ćete tugovati i naricati i zazivati ćete i prozivati i policiju i sudstvo i pitajbogatkoznasvekogane kada netko mlad opet bude ubijen iza ugla u mraku. Pretučen i izrezbaren, izcipelaren ni kriv ni dužan.

Nije me briga kako ćete nazivati takve "persone" - homofobima, nacionalistima, rasistima, nasilnicima, kriminalcima, whatever... Kako god se zvali i koje god krvničke razloge i nagone imali nije bitno - na kraju su svi oni isti i jednako opasni i treba ih skloniti s ulica ili na bilo koji drugi način zaustaviti. Pa makar i pendrekom, mlaćenjem i oružjem...

Ja javno izjavljujem da mi je drago da je taj tikvan dobio po tikvi. I drago mi je kada bi svi njemu slični dobili jednako pa i više. Bagra razumije samo jezik džona posred čela.


olimpia @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, lipanj 18, 2010
Made in Yugoslavia 31 years ago.

Date of production: 18.06.1979.

Status: still functioning, with some slight difficulties, but still usefull

Characteristics: don't know for shore, should ask previous owners



olimpia @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 14, 2010
Jednu stvar jako žalim. To što ne znam više o zemljama otkuda svoje podrijetlo vučem. Doduše, znam, ali samo o ovim zapadnim. Ali krv nije vruća zato što sam podrijetlom, između ostalog, fina francuskinja, austrijanka ili naporna slovenka. Krv je vruća zato što nosim gene makedonske. Ima nešto u tim genima. Kada god vidim reklamu za Makedoniju, srce mi nekako zastane a u meni se javi želja, snažna, da istog trena odem tamo i osjetim tu zemlju na jugu Balkana.

Ne znam puno o toj zemlji niti znam puno o tim ljudima. Sjećam se, samo površno, pjesama koje mi je baka pjevušila prije spavanja. Moja baka koja do kraja svojeg života nije dobro naučila hrvatski, koliko se god trudila, moja vrijedna baka koja je svaki dan čistila, kuhala makedonske specijalitete, brinula se o meni, bila malecna, svega metar i pol i 20 kila s krevetom, nožice broja 34 i bujnih, istočnjačkih grudi. Moja je baka za mene bila Makedonija. Voljela je zlato (kao i ja), voljela je cipele na petice (kao i ja), voljela je kristal (kao i ja), voljela je svileno rublje (kao i ja). Voljela je pjevati i plesati, baš kao i ja. Ona je meni prenijela tu snagu, tu želju da se o svemu i svima brinem, da svaki dan pjevam i plešem. Ali u sebi uvijek je nosila tu tugu, koja se mogla nazrijeti u njenim plavim očima, tugu za svojom rodnom zemljom. I kada je bilabeskrajno tužna, ona je pjevala. Pjevala je meni, pjevala je sebi. Ona je bila moja Makedonija.

Makedonka. Ja sam ipak od svega najviše Makedonka. Ponosna na svoje korijene.

Makedonija, zemlja bogate povijesti, manastira, planina i jezera. Zemlja koja me svakim danom sve više vuče, privlači. Zemlja u koju jednog dana jednostavno moram otići. Možda je to ona karika koja nedostaje u mojem životu. Možda ja ipak pripadam tamo.


olimpia @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 13, 2010
Oke. Bliži se i taj dan. Sljedeće proljeće Olimpia će staviti svoj potpis na papir. Do sada je to  sve bilo nekako nestvarno, daleko... Ali sad je postalo jako stvarno. Dijete u meni vrišti neeeee... ali se i raduje. Skoro 11 godina biti će potvrđeno jednim jednostavnim DA. Ne znaju mnogi za to, čak ni roditelji jer ne želimo stvarati paniku, ipak su nam očevi srčani bolesnici.

Ali ipak sam sretna nekako.
 
Kako će izgledati vjenčanje? Pa otprilike ovako: vjerojatno će biti crkveno, čisto radi organizacije (hahahaha), ondak vodimo starce na ručak... Predvečer okupljanje u jednom planinarskom domu, DJ, instrumenti sa strane za sve one koji žele svirati (ipak će tamo biti hrpa muzičara na kupu), nema valcera ni zastave, samo hrpa cuge i domaće klope. Nakon toga svi ostaju spavati gore jer ima dosta smještaja za svih. PARTY!!! Party za nas dvoje, uopće se ne želimo zamarati organizacijom.

A kako će Oli izgledati? Hehehe, sigurno neće biti u bijelom... bijelo znači nevinost a ja sam brate izbušena ki turski doboš :)))))))). Zaista bi bilo licemjerno da budem u bijelom. Mislim da će biti crvena haljina i crvene čizme...ipak sam ja duboko negdje divlja rokeruša :))))))). Buket - napraviti ću ga si sama od cvijeća s place.

Pozivnica?

Pozivamo vas na trenutak vješanja Olimpie i Marsa
Dresscode ne postoji
Papir se potpisuje u toliko i toliko
Nakon toga starci na ručak, a vi svi ostali navečer na planinu na party.
That's it.

Mene više brine ono nakon potpisivanja. Lako meni za partijanje.

P.S. Mali moj medo, želim se brinuti o tebi do kraja života, voljeti ću te bez obzira na sve jer si me jedini uspio ukrotiti. Unaprijed ti je sve oprošteno i dozvoljeno jer si poseban. Rado te imam. Rado ću se obvezati pred svima.

A sad malo patetike za oproštaj od djevojačkog života.


olimpia @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 8, 2010
Što je lijepo kod tigra? To što zna kada je dosta i kada je nadjačan. To što zna kada se treba povući da ne bi nastradao previše.

Mission completed.


olimpia @ 07:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 4, 2010
Dosta mi je svega i dosta mi je svih. Poslati ću sve lijepo tamo otkud je i došlo i ne zanima me više ništa. Eto, tek tako. Došlo mi. Kad mogu drugi tako, što ne bih i ja. Jel tako?
olimpia @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lip 2010
Index.hr
Nema zapisa.