Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog - kolovoz 2009
subota, kolovoz 29, 2009
On je zakleti nepušač.
Ja dimim kao lokomotiva.

On je urbani čovjek ruralnih korijena.
Ja sam seljača urbanih korijena.

On je uporan, stabilan i tvrdoglav.
Ja sam lepršava, brzopleta i impulzivna.

On je fin.
Ja sam prosta.

On je miran.
Ja sam histerična.

On je ekstremist u stavovima.
Ja uvijek važem i balansiram.

On voli kvalitetnu mjuzu i jazz.
Ja to mrzim.

On uvijek pretresa prošlost.
Ja uvijek gledam naprijed.

Njega zanima politika. Osobito vanjska.
Ja mrzim politiku.

Mene zanima etnologija, mitovi i astronomija.
Njega ni najmanje.

On je mamin sin.
Ja sam mamina maza.

On zna biti jako zao kad to želi.
Ja ne znam.

On zna bit jako dobar.
Meni kad dođe.

On je s glavom u oblacima.
A netko mora bit i dolje.

On  je jarac.
Ja sam blizanac.

Oboje - volimo jesti.

Toliko smo različiti.
Da smo na kraju isti.

Rezultat:


 
olimpia @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 28, 2009
olimpia @ 13:24 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 27, 2009
Sanjala sam bizaran san. Doduše, ja nikad ne sanjam nešto normalno, ali se ujutru više ne sjećam što sam sanjala. Ovog se sjećam, začudo, vrlo čisto. Bio je,kao i svi moji snovi - dvodijelan i samo u fragmentima prepoznajem rekonstrukciju jučerašnjeg dana.

Dio I. U nekom hotelu sam. Sa sestrom i majkom. Za majku samo znam da je tu ali je ne vidim. Idemo na bazene - 4 bazena različitih veličina i dubina svaki na svojem polukatu. Nitko se ne kupa. Pitam se da li je voda čista. Neka djelatnica hotela mi objašnjava da su je upravo promijenili jer je već bila žuta i smeće je plivalo po vodi. Odjednom shvaćam da imam samo donji dio badića. Sestra mi govori "pa budi u grudnjaku". Ja joj odgovaram da nisam luda to napraviti u hotelu s pet zvjezdica gdje su svi napirlitani. Ipak se odlučujem baciti u grudnjaku. Nakon toga se nalazimo u nekakvoj uličici, mandraću i hodamo. Ulazimo u nekakvu kućicu... na balkonu stavljam sušiti mokar grudnjak. Ne znam gdje se nalazim.

Budim se i pokrivam jer mi je hladno. Tresnem nazad na jastuk.

Dio II. Vozim s autom po nizbrdici u gradu. Vozim forda od dragog. On ispred mene vozi u nekom nepoznatom mi jarko crvenom autu koji nalikuje na jugo. Vidim kako mu neka vitka, šareno obučena plavuša iskače pred auto i nešto mlatara rukama. On je zaobilazi i nastavlja voziti. Naslućujem da se ona nalazi iza  plavog parkiranog kombija i da će meni isto iskočiti. Pomislim kako je to netko koga možda poznajem i krenem se zaustaviti ali vidim da je ne poznajem. Nastavljam voziti a ona se lovi za vrata od auta, nešto nerazumljivo viče i maltara rukama. Pokušava ući u auto na na silu. Ja je udarim i vičem  "Napušena glupačo, mogla sam te zgazit. Makni se od auta."
Odjednom se nalazim na nizbrdici iza dragog - ali sam na biciklu. Biciklu popuštaju kočnice i ja se jedva zaustavljam. Idemo u neki neboder na nekakvo druženje.
U nekakvom stanu smo. Tamo prepoznajem samo dvoje ljudi - poznanika i njegovu curu. Neka urbana ekipa. Stan je mali. Samo dnevni i kupaona. Na zidovima su ružne oker tapete s nekim starinskim tamnosmeđim uzorkom. Upada ona plavuša i viče na mene. Nešto vrišti kako sam joj rekla da nekome popuši (?). Ekipa stoji oko nas. Ja joj odgovaram da sam rekla da je napušena a ne to. Želi se tuć sa mnom. Mlatara rukama i nogama po zraku. Ja je udarim s nogom u nogu i srušim ju na pod. Utom se smiruje i legne pored mene na nekakav madrac i ja joj govorim da sam je mogla zgazit, da se netko mogao zabit u mene i  da ne smije skakat ljudima pred auto. Detaljno joj objašnjavam što se sve može dogoditi u samo djeliću sekunde. Dižem se i  dolazim do svojeg dragog koji mi govori "Ići ćemo ća, vidim da ti nije tu dobro." Ja mu odgovaram da nije ni njemu. Idem u WC. U WC-u nema obične WC školjke nego kemijska, poput one u kamp kućicama. Ulazi neki debeli, proćelavi tip u plavoj košulji i preda mnom sjeda na školjku. Drži nekakve školjke u rukama i igra se s njima. Ja si mislim kako čovjek mora pišati. Valjda. Ulazi za njim i moj dragi koji želi sa mnom razgovarati. Uto skužimo da tip bez imalo srama obavlja veliku pred nama. Dragi i ja se pogledamo  u nevjerici i s gađenjem - spremamo se za odlazak. Jutro je i ekipa se trijezni za stolom. Neki pospremaju. Jedan govori "tko će očistiti onaj WC." Živo osjećam smrad WC-a. Odlazimo. Još uvijek mi nije jasno koji su to sve ljudi.


Evo materijala za frojdovsku analizu. Tko se kuži - dobrodošao je.  Ni paranormalna objašnjenja nisu isključena.


olimpia @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 24, 2009
Trebao mi je kick in the ass. Malo samopouzdanja. Da nije bilo pive i winterlonga (vidi dolje), ni ovo ne bi dobro ispalo. Bilo nevaljato ili ne, nije važno - uljepšalo mi dan:



Ne bu mene niko jebal... :)))))))) fuj me bilo

Kad već nemam cicu ni guzicu, nego samo pivski trbuh - bar nešto :))))))
olimpia @ 00:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 23, 2009
Samo za one jako, jako uzavrele krvi... out of my mind
olimpia @ 21:42 |Isključeno | Komentari: 0
subota, kolovoz 22, 2009
Nisam ja za to više.

U potrazi za osvježenjem, uputili smo se sinoć Mars i ja u kasni sat u brdovitu okolicu jer mi je trebalo samo još pet minuta u stanu bez klime i zasigurno bih od muke skočila kroz prozor. Faza u kojoj  hodam gola i mokra pred širom otvorenim prozorima koji gledaju u susjednu zgradu i zaboli  me ona stvar hoće li me tko vidjeti jest  bio indikator početka ludila od vrućine  i samo me  malo dijelilo od toga da uzmem nož i krenem si guliti kožu od očaja.

Osvježenje smo pronašli već koji kilometar od grada. Uz jednu medicu i dupli borovniček. Veli Mars "Ja bi još cugo... di ćemo?" "Ne znam" velim ja, "ajmo nać' neku prćiju, u grad ne idem ni slučajno..." uz potajnu nadu da nećemo naći ništa.

Ali - našli smo. Još dalje, prema šumi. Bikersko-rockersko-metalski birc. Meni paše, njemu paše. U juke-box-u se vrtilo sve po našem guštu. Iron Maiden, Bijelo Dugme, Metallica, AC-DC... MAlo zračnih gitara, rogova, urlanje na The Nomad... Pa onda jedan bećarac i I dođi Lolo, i dođi Lolo Lolo :))))). Taj povijesni trenutak zabilježen je u video zapisu s mjesta događaja jer se to vjerojatno nikad nije na tom mjestu dogodilo. Pa onda jopeta malo metala.. pijani ples sa još pijanijim gazdom birca čije sam kose vjerojatno malo i progutala.... pa jedna potresuljka :))))). Yup, moj Mars, koji sluša samo neslušljivo i pjesme u čiji jedan takt stane sav Huljićev repertoar i koji nikad ne pleše jer ima dvije lijeve -  je plesao usred metalskog birca potresuljku.  Dvije votke od dinje, kremaste (fuj), nekoliko pelinkovac kola i na kraju - pelinkovac - čisti. Tu smo se već svi u bircu grlili i pjevali - svatko pokoju riječ kako se već tko sjeti teksta Uuuu Nooomaad... hržprst rider of the desert saaaand... Nooomaaaad, frmhtjmdip ttrtrtt  of the wilderneeees....

 Došli doma u 4 izjutra. Ne sjećam se kad sam zadni put u tako rani sat došla doma. Ne sjećam se ni kako smo došli doma.

Pita me jutros stojeći i držeći ventilator iznad mojeg kreveta "A?Jesi bolesna danas? hihihihihi...."

"Mmmmhmm, mh jeamm, ahmmm, mhm". Nisam mu rekla da se ne sjećam da li sam zatvorila prozor od auta kad smo se sparkali. Hell, ne sjećam se uopće di smo se sparkali...

Boli. Glava. Odoh se onesvijestit.
olimpia @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 18, 2009
Kerum. Svi se zgražaju nad njim. Nepotizam, bezobrazluk, ovo, ono.

 A ja - potiho čak i navijam za njega.

 Neću ulaziti u prošlost tog čovjeka, o kojoj uistinu ne znam ništa. Niti me zanima. Ja tog čovjeka promatram u ovom trenu, situaciji koja jest vezana za njegovo izborovanje i pobjedovanje. Meni je u cijeloj toj priči važan jedan fakat - a to je da je bio već bogat kada se kandidirao. Pretpostavka - nije ušao u politiku da bi se obogatio. Ušao je zato što ima sve - sve osim moći, ugleda i uvažavanja (Maslowljeva hijerarhija čovjekovih potreba).
Sljedeći fakat - seljačina je. I to prvoklasna. I moram priznati da u našoj javnosti već duže vrijeme nisam vidjela veće seljačine. No, to mi isto ne smeta. Jer od najnižih političkih, upravno-pravnih i ostalih nivoa pa naviše - vladaju većinom "fini" ljudi, "pristojni", "obrazovani".  Koji nisu ma baš ništa ostvarili što su obećavali. Bez obzira na njihovu stranačku pripadnost. I nekako su svi oni, gle čuda, postali poduzetnici nakon što su izabrani. Pretpostavka - utopili su svoju vlastitu nesposobnost u političke kanale i zahvaljujući poltičkoj moći odjednom postali i ekonomski "sposobni i poduzetni". Fakat - njihova obećanja nisu ostvarena, a itekako je ostvaren nepotizam i korupcija.

Mene nije briga kako će neki političar ostvariti da meni bude bolje. Samo neka to ostvari. Neka zaobilazi pravila, neka ih briše, neka ih preskače. Ako to uistinu čini u javnome interesu i da bi svima bilo bolje - onda me nije briga kako će to ostvariti. Što mi vrijedi da je moj gradonačelnik znalac ili intelektualac ako sam ja i dalje nezaposlena, ako nemam novaca za knjige, ako moje dijete ne može u vrtić (recentni primjeri)... Mene zanima gdje se u ovoj zemlji može naći neki takav kakvoga svi želimo - obrazovan, pametan, uglađen, a koji bi još uz to bio izvrstan retoričar, pošten čovjek, već poslovno uspješan i poduzetan, dovoljno okretan i sposoban, kvalitetno kadrovski podržan da ostvari sva obećanja koja da?

Ja ću vam samo reći ovo - i oni najpošteniji namjernici kad-tad pokleknu pred količinom ustupaka, "daj mi - dam ti" relacijama i političkom trgovinom. Da ne popuše posao.

U ovoj situaciji, u kakvoj je ova država danas - ako sam već prisiljena birati između dva zla - onda ću naravno birati ono manje. Ako će seljačina učiniti da meni bude bolje, makar se pri tome blamirao, sramotio, bahatio, nepotirao i štojaznamšto - neka.

Ako Kerum izvrši ono što je obećao - imati će moju podršku u sljedećoj kandidaturi.

P.S. Uostalom, što se mi iščuđavamo nad Kerumom, gradonačelnikom jednom omanjeg grada od nikakve međunarodne važnosti - pogledajte ponašanje i povijest premijera Italije... ilitiga Berlusconia... e to je bljuv...
olimpia @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 9, 2009
SAD JE BILO DOSTA!

http://www.index.hr/vijesti/clanak/znaju-li-oni-vise-nakon-talijana-i-slovenaca-i-britanci-oglasili-prodaju-brijuna/445200.aspx

Hrvatska "vlast" prodaje Brijune!!!

Ni manje ni više.

PRED ZID  S NJIMA I STRIJELJATI IH!!!

MAMICU IM NJIHOVU!!!


Ako ih sad ne smaknemo, nikada nećemo.

Jebo vam pas mater hadezeovsku!!!
olimpia @ 02:51 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 6, 2009
Koliko ste novih početaka  u životu imali? Zapravo, preformulirati ću pitanje - koliko ste puta odlučili da će od sutra sve biti drugačije? Nije važno po pitanju čega; jednostavno ste odlučili prije spavanja da je sutra prvi dan novog načina življenja?

A možda bi bilo bolje pitati - koliko ste zapravo puta uistinu to i ostvarili.

Eto ja, ovakva kakva jesam, vrckava, nestabilna, prevrtljiva, osjetljiva, ponekad i dvolična prema samoj sebi, rijetko sam održala riječ koju sam sama sebi dala večer prije jutra u kojem sam zaboravila sve što sam si u glavi kreirala, zamislila samo nekoliko sati prije. Oh, koliko je samo takvih odluka bilo, od onih sasvim nevažnih, nebitnih, sporednih, pa do onih grandioznih, spektakularnih, umalo skandaloznih i pogubnih po moje najbliže okruženje, poput recimo odlaska u nepoznatom smjeru i tako dalje i tako bliže. Bolje reći - tako bliže. Uvijek me vezao taj osjećaj odgovornosti, barem što se tako drastičnih odluka tiče, prema svojim roditeljima, obitelji, prijateljima, ljubavi.  I nikad nisam tako nešto učinila.

Svaku večer donosim neke nove odluke, drugačije, ispoljavam želju da moje sutra bude drugačije, drastično neprepoznatljivo u odnosu na ono što danas jesam. Da, odraz je to kroničnog nezadovoljstva samom sobom, svojim životom. Ma, samo samom sobom. Moj život bi neki mogli i poželjeti živjeti. Naravno, oni koji su u puno gorem položaju nego ja. Naspram nekih, ja sam najobičnije razmaženo derište koje je naviknuto na prostraciju životnih prilika pred moja stopala.. No naspram nekih  s druge strane, običan sam jadničak.

Ah, koliko sam samo takvih notturno-odluka donijela u životu. Svake noći po najmanje dvije. Ponukana pričama, životima drugih, ovo čeljade zvano olimpia (da, ne pišem samu sebe velikim slovom večeras, kao ni svake druge jebene večeri u svojem životu) kao i domaća životinja uvijek misli kako je trava u tuđem vrtu nekako zelenija. A moglo bi se reći da imam sve što jedan (plitki) stvor poželjeti može.

Svake večeri odluka kako će od sutra sve biti drugačije. Točnije - ja ću biti drugačija. Neću voditi bitke sa svojim strahovima, odmaknuti ću se od svega što me do današnjeg dana definiralo, usmjeravalo, ograničavalo, opterećivalo, ozljeđivalo i povređivalo... Sutra ću biti puna volje, života, snage, spremna za neke sasvim nove pobjede.

Mah, malo morgen. Sve će biti kao i do sada. O bože, koliko sam ja sranja u životu napravila. Sebi. Samo sebi. Glavu u pijesak. Tako je najbolje, jel' da?

Jebi se Olimpia. Što ćeš sutra navečer odlučiti, po milijunti put? I po milijunti put to ne ostvariti?

A vi?

Mjesec sije ko tepsija
Mene jebe depresija
olimpia @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 5, 2009
Iako sam u zadnje vrijeme osjetljiva i misaona koliko i lobotomizirani kromanjonac, ima trenutaka u kojima znatiželja ipak prevagne nad održavanjem stanja apsolutne letargije u mojoj glavi pa iako nemam običaj iznositi svoja razmišljanja na blogu  kako mi dođe, ovaj put sam eto kraj kompjutera dok moj mozak procesuira gluposti koje sam upravo vidjela.

Ponukana nekom serijom odoh malo, onako površinski, zagrebati po ideji bijele rase, nadmoći bijele rase, nacizma ili kako se to već točno zove i odmah mi došlo da se zbljujem. Prva stranica i smrklo mi se. Ostavila sam čak i komentar, koji izgleda - nije prošao moderaciju a zvučao je otprilike ovako "vi se hrpa glupih, neobrazovanih i razmaženih američkih derišta koja nemaju pojma o životu.. inače sam iz europe, koja ne misli baš dobro o vašoj americi općenito a kamoli o vašim glupostima. Vaše izjave poput mržnje, rase, snage i sličnog u 21. st. zvuče smiješno." Iskreno - bila sam prefina. Moj je poriv u tom trenu zapravo bio izrazito "pacifistički", onako, na olimpijin način i zapravo sam htjela napisati kako bih rado uzela kuburu u ruke i svima vama idiotima prosula mozak bez imalo ustezanja, pa makar ispala gora od vas. Eto, to je moj stav o skinheadsima, nacijima i ostaloj sličnoj gamadi bilo kojeg prefiksa.

Na njih treba čizmom.  Sa što debljim đonom. Batinom, pendrekom i ganom.

Pazi ovo - inače "dozvoljeno prvim amandmanom američkog ustava jer je za potrebe edukacije" (po.erem ti se ja na takav ustav, da oprostite):

INFORMATION FOR THE INTELLIGENT ARYAN LONE WOLF.
IN THIS WAR OUR CHOICES ARE:
Deutschland ErwacheKILL OR BE KILLEDWhite Victory


A pazi što je na vrhu stranice:



I tako dalje....

Ima li smisla razglabati o uzrocima njihove mržnje? Uglavnom su svi poznati - nezaposlenost, džabalebarenje, primitivni odgoj roditelja, neobrazovanost i nepismenost, droga i amerika sama po sebi kao plodno tlo za sve luđake sa "velikim" idejama, spasitelje i pitajbogakakve budale sve ne. Mamac za labilne ljude, nesretnike, napuštene i sve one koji se ne mogu snaći u životu i koji pate od kompleksa manje vrijednosti. Ukratko - utočište za bedake i luđake.

Ja uopće ne mislim da se sa takvim osobama može na fino. Mislim čak da ni zatvor nije dobro rješenje za njih. Po meni, jedino rješenje za takve i njima slične jest da ih jednostavno pregazi masa svih onih protiv kojih oni "vode rat", a ima ih dosta - crnci, Indijanci, Židovi, Muslimani, hispano-amerikanci, homoseksualci, feminizirani muškarci, doseljenici, Indijci, Pakistanci itd.. Onako, po principu srednjeg vijeka u našim krajevima "tko ga je?" - "svi smo ga". Ono što je najnevjerojatnije što ta gamad rogobori protiv "doseljenika" a zaboravljaju da su svi oni doseljeni u "obećanu" zemlju od nekud, bilo pred trideset, pedeset ili 100 godina. Zaboga, pa Amerika jedva da postoji duže od trista godina, a izgradila ju je europska sirotinja i kriminalci, ako ćemo onako, ukratko. I onda se ta gamad množi i nabrijava. Eto, ne volim teroriste bilo kojeg podrijetla, ne favoriziram baš ni Židove, ma zapravo ne volim nikoga, ali brate ovi idioti su mi na vrhu liste za odstrel.
Inače, toliko su glupi da ne znaju da je zapravo pojam arijevske rase potekao iz Indije, jednako kao i njihova svastika. Indijske mitologije koja nema ama nikakve veze sa njihovom bjelačkom ideologijom. Da znaju da su njihovi super ljudi zapravo originalno fljekave tamne kože, vjerojatno bi pola njih dalo petama vjetra. Iliti "Naziv za arijevsku rasu dolazi od naroda Arijevci koji je migrirao iz Indije u Perziju (Iran). Iran dolazi od riječi aryan, znači zemlja arijevaca."

Evo nekih od komentara pa prosudite sami o opravdanosti žestine moje reakcije:

JAMAICANS AND OTHER BLACK SHIT ARE SUBHUMANS, ANIMALS, WILD MOTHERFUCKERS, AND I STILL DONT UNDERSTAND HOW COME THE FUCKING WHITE PEOPLE LET THIS ANIMALS COMING INTO AMERICA YEAR AFTER YEAR FOR THE LAST FUCKING 40 YEARS. NOW WE HAVE OVER 45 MILLIONS BLACK ANIMALS IN USA, AND WE HAVE OVER 5 MILLIONS HALF BLACK WHITE BREED IN USA BECAUSE OF THE WHITE BITCHES, WHILE WHITES ARE TURNING INTO HOMOSEXUALS AND LESBIANS. SHAME ON THE FUCKING WHITE RACE.

HELLL YEAH!!!This is what i like to see!I am one of the most racist mother fuckers in this world and i wish every god damn nigger should die! WHITE POWER!!!!

I zucker kommt zu letzt:

"Written by a pretty bright student. It's a great idea.

Dear American liberals, leftists, social progressives, socialists, Marxists, et al:

We have stuck together since the late 1950's, but the whole of this latest election process has made me realize that I want a divorce. I know, we tolerated each other for many years for the sake of future generations, but, sadly, this relationship has run its course. Our two ideological sides of America cannot, and will not ever agree on what is right, so let's just end it on friendly terms. We can smile, chalk it up to irreconcilable differences, and go our own way.

Here is a model separation agreement:

Our two groups can equitably divide up the country by landmass each taking a portion. That will be the difficult part, but I am sure our two sides can come to a friendly agreement. After that it should be relatively easy! Our respective representatives can effortlessly divide other assets since both sides have such distinct and disparate tastes.

We don't like redistributive taxes so you can keep them. You are welcome to the liberal judges and the ACLU. Since you hate guns and war, we'll take our firearms, the cops, the NRA, and the military. You can keep Oprah, Michael Moore, and Rosie O'Donnell (You are, however, responsible for finding a bio-diesel vehicle big enough to move all three of them.)

We'll keep the capitalism, greedy corporations, pharmaceutical companies, Wal-Mart, and Wall Street. You can have your beloved niggers, homeless, hippies, and illegal aliens. We'll keep the hot Alaskan hockey moms, greedy CEO's, and rednecks. We'll keep the Bibles and give you NBC and Hollywood.

You can make nice with Iran and Palestine and we'll retain the right to invade and hammer places that threaten us. You can have the peaceniks, and war protesters. When our allies or our way of life are under assault, we'll help provide them security. We'll keep our Judeo-Christian values. You are welcome to Islam, Scientology, Humanism, and Shirley McClain. You can also have the U.N. But we will no longer be paying the bill.

We'll keep the SUVs, pickup trucks, and oversized luxury cars. You can take every Subaru station wagon you can find. You can give everyone health care, if you can find any practicing doctors. We'll continue to believe health care is a luxury and not a right. We'll keep The Battle Hymn of the Republic and the National Anthem. I'm sure you'll be happy to substitute Imagine, I'd Like to Teach the World to Sing, Kum By Ya, or We Are the World.

We'll practice trickle down economics, and you can give trickle up poverty your best shot. Since it often so offends you we'll keep our history, our name, and our flag.

Would you agree to this? If so please pass it along to other like minded liberal and conservative patriots, and if you do not agree, just hit delete.

In the spirit of friendly parting, I'll bet you ANWAR which one of us will need whose help in 15".


Koji kreteni.


olimpia @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 3, 2009
Mali, pošto ti je mobitel ko po blagom dobrom i tvojem rasutom i zbunjenom običaju prazan, ja ti moram ovako reći

FAAAAAAAAJIIIIŠ MIIIIIII !!!!!!!!

I daj nosi taj punjač sa sobom dovraga i bestraga.


A možda ti i dođem cutra.  A možda i nje.


Pošto tebe njema, mojam gjiti the devila.

Ovako njekako



Eto, sad će svi vidjeti kako sam kenjkava.

Ostatak čitalaca - bez komentara molim. Pravite se da niste primjetili moju slabost.

A ti mrcino - napuni taj mobitel kad odtamburaš svoje večeras.
olimpia @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 1, 2009
Osudite me koliko god želite za ovo što ću u ovome postu napisati, nije me briga ni crno pod noktom za to što će me netko prozvati zlom, neetičnom, nemoralnom i štatijaznamšta.  Neka se netko i uvrijedi, s oproštenjem, lagano me zaboli.

Subota je. Ja živim u turističkom mjestu i od turizma živim. Subotom se u naša turistička mjesta slijevaju autobusi i autobusi, nepregledne rijeke ljudi, koje mi koji tu živimo i od turizma živimo popularno zovemo "špek turisti". Daklem, to su autobusi, tisuće ljudi iz kontinenta koji dolaze na jedan dan, sa svojim hladnjačicama, špekom, punjenim papričicama u kutijama, nakrcanim plastičnim torbama za plac. Sjede, uriniraju, jedu po našim parkovima. Bakice dođu zamotane od glave do pete, sjednu na plažu među ljude na ležaljkama i moče noge u čarapama u more. Drugi samo zasjednu u park i po čitave dane jedu po travi, na klupicama, ne mrdaju. Posvuda ostavljaju smeće, a niti jedne kune ne potroše jer, gle čuda - pijača se može kupiti i u autobusima. Da bi ti ljudi barem jednu kunu za u kafiću ostavili. Neeeeeee, nego te još dođu žicati u agencije, kafiće, hotele da li mogu na WC, jer gle čuda - javni WC se mora platiti kunu.

Ne, nije me briga koliko imaju novaca, da li su socijalni slučajevi i fakat da je ovo i njihovo more. Jer ja od  turista koji ovdje nešto i potroše ŽIVIM i državi plaćam .ebeno velik POREZ, a od prokletih špek turista, drugi turisti i koji bi nešto možda i platili, BJEŽE GLAVOM BEZ OBZIRA I VIŠE SE NE VRAĆAJU.

Da ne spominjem parkiranje tih autobusa posvuda, naravno - gdje se ne smije jer ne žele platiti NI PARKING i gužvu koju naprave kada U SUBOTU PREDVEČER UKRCAVAJU ODJEDNOM TRISTO LJUDI SA SVOJIM FUCKIN TORBAMA, HLADNJAČICAMA, KUTIJAMA SA PUNJENIM PAPRIKAMA.

Ja bi vama gospodo "jednokratnim i jednodnevnim" prijevoznicima naplatila 1500 kuna svaki ulaz i izlaz iz naših turističkih gradova, pa da barem gradovi nešto od vas imaju osim prljavštine, sramote i nesnosne gužve vikendima.

I da, vi koji se spremate popljuvati me - zamislite da cijeli dan gledate gnjusarije po parku od vršenja velike i male nužde,  izbacivanja crijevnog i želučanog sadržaja ali oralno, spavanja na travi, jedenja i pijenja a sve na istome mjestu od strane najmanje pedesetak ljudi, a uz to radite na autobusnom kolodvoru jednog manjeg mjesta na koji u točno 6 sati popodne dolazi 10 AUTOBUSA  u isto vrijeme i napravi kolonu do Münchena da bi te iste kupače u čarapama i maramama pokupio, a morate tražiti uokolo vaše goste koji su proputovali 1000 km da bi se odmorili i ostavili novce i ne mogu vas od te gnjusne mase ni pronaći, pa vam čak kažu da kad to vide vide bi se najradije okrenuli i otišli nazad.

Strašno. Strašno nešto.

Over & out. Muka mi je.

P.S. Isprika svim ljubiteljima špeku i špeku samome, nije ta delicija kriva za nepoznavanje kulture nekoga kraja i kulture življenja općenito.
olimpia @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2009
Index.hr
Nema zapisa.