Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
četvrtak, siječanj 15, 2009
Jucer gledam neki prilog na tv o beskucnicima. O prihvatilistu, da budem tocna.

U kadar ulazi covjek u odijelu i kravati. Kontam to je voditelj prihvatilista. Pocinje pricati. Jos uvijek ne kontam - ne ide mi u glavu - jesam ja to dobro razumjela? Ma ne, krivo sam razumjela... On prica, on je diplomirani inzinjer hortikulture, eto, dobro mu je tu kad nema bolje. 

WTF???

Ma ne... ja sam krivo razumjela....

Ne - dobro sam razumjela.

Dizem se i pocinjem lupati glavom o stok od vrata.  Vidim sebe u buducnosti kako mi pise titula na plocici iznad kreveta u visekrevetnoj sobi prihvatilista - ako se moglo njemu desiti, sto se ne bi i meni?

Pa se pitam - koji sam ja kurac, da prostite, pozavrsavala sve ove skole, kada sam do sada najvecu placu imala u rangu jedne cistacice neke malo bolje stojece firme... Nije da umanjujem vrijednost necijeg rada, ali poslovi s vecom odgovornoscu bi trebali biti i malo bolje placeni, zar ne? Reci cu vam samo da sam, po zavrsetku fakulteta radila na npr. na recepciji jednog hotela za 2,300... hehe... pa sam onda dva mjeseca radila BESPLATNO samo da dobijem posao, pa jos dva na istome mjestu na pola place za desetsatno radno vrijeme voditelja prodaje. I otisla sam - ali ne zbog place - vec zbog pravog pravcatog svakodnevnog mobbinga. Jer da sam ostala, vjerojatno bih sad bila na dozivotnoj zbog ubojstva direktora. 

A necu ni spominjati firmu, koju svi vi koji ste na internetu dobro znate jer ima najbolje prociscene tekstove zakona, a ciji je vlasnik lazni diplomirani pravnik koji je ocekivao da sama sebe napravim posao i shodno tome placu. Naravno, ni tamo nisam dobila ni kune. Fol ko trazio je menadzera prodaje. I nasao budalu koju ce nasamariti - mene, naravno

Znate koliko sam do sada ulupala u obrazovanje? E pa, onako, odoka, ajmo racunati - fakultet, bez troskova zivota - svaka godina 3,500 kuna (ako me sjecanje dobro sluzi). To je dakle
14000 kn.... svaki mjesec zivota po najmanje 2000 kuna troskova za 6 godina studiranja - od oka 144000 kuna... ispit za voditelja poslovnice - 3,500 kuna... magisterij 27000 kuna.

Odoka sve skupa = 188000... no, ovo je samo ono najosnovnije uracunato.

Dobro, da nije bilo roditelja, mogla bih sanjati fakultet. Razmjena je bila presutno - oni meni faks a ja po ljeti njima punila i cistila apartmane. Magisterij sam uspjela pola sama platiti. Ispit za voditelja poslovnice - sama. No, to nije ni vazno.

Vazno je to da sada razmisljam da upisem srednju skolu za frizerke. Ili za automehanicara.

Svi smo mi s velikim snovima upisivali fakultete. S 18 sam mislila da cu do tridesete voditi neku firmu ili cak imati svoju. Kontala sam firme ce se lomiti oko ljudi s fakultetom. Sipak. Jedino sto se polomilo jest bila moja ruka od kucanja po vratima.
Sanjala sam da cu imati nekakav kreativan posao, da cu raditi s kreativnim i obrazovanim ljudima... Posao za istim stolom do kraja zivota, premecuci papire s jedne na drugu stranu  i jos k tome placen u rangu lemozine, nije bio opcija u mojoj glavi.

 Kakva je perpektiva? Hehe, nema je. 

Pitam se pitam - kakva je ovo drzava? 

No, ne zalim se... meni je dobro, jer imam roditelje koji me podupiru. Vjerujem u bolju buducnost. Tvrd sam ja orah, ne odustajem tako lako.

Ali sto je s onima koje zivot nije mazio? Kako ce ti jadni ljudi opstati?

Ovo je tekst u zahvalu svim roditeljima ljudi koji su isli na fakultete za vrijeme nase lipe Rvacke - svaka vam cast - mnogi od vas jos uvijek imaju na brizi nas koji se nismo uspjeli dobro snaci ili koji nemamo dobro placene poslove... Da vi, roditelji, niste bili borci i stvorili toliko koliko mi u ovakvim uvjetima ne mozemo ni u sto godina, svi bi mi mogli samo sanjati fakultete.

Vasa je zrtva zaista velika.

Hvala u ime svih diplomiranih od osamostaljenja lijepe li nam ga nase.
olimpia @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.