Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
petak, veljača 1, 2008
Mi bi kao večeras trebali ići negdje van. Mislim, bilo bi u redu, pa nemam sto godina... To obično krene vrlo entuzijastično - prvo padne prijedlog "mogli bi večeras van, ha?", onda obično negodovanje s jedne od strana (češće s Venerine nego s Marsove strane). Onda padne dogovor - Idemo! 

Dodje večer i koka se sprema (to spremanje obično prati tematska muzika koja odgovara raspoloženju dana..). Uvaljam se u čizme s potpeticom od koje me i mozak boli, tange koje mi žule stražnjicu, majica zbog koje držim trbuh zaljepljen za ledja... dok sam u fazi šminkanja - počinje moralna potpora meni najdražeg pelinkovca... Onda se malo sjednem da se odmorim od stajanja u petama, pa i malo zadrijemam u iščekivanju sudružnika. A onda vidim nešto dobro na TV-u, a vani je tako hladno i ne da mi se promoliti ni nos, a kamoli što drugo... Pa u 23 h već pogledavam čeznutljivo prema krevetu dok se sudružnik sprema...

I napokon izlazak! Vučem se do auta ko krepana mačka, jeeee... idemo van... Prvi birc - ne valja mi mjuza, drugi birc - nije mi atmosfera, treći birc - previše raje, četvrti birc - premalo raje... Ja bi doma. "Pa šta već? Pa oćemo još negdje?" Sudružnik po milijunti put pita u  nevjerici, ko da nam je prvi put da idemo van i ko da ne zna kakav sam proljev kad mi se spava...
Onda ja kažem "Dobro, ajmo još negdje". Pa mene krene a on bi doma. Pa se već dobrano nacvrcani malo i pokoškamo...
I tako to obično biva. A nemali broj puta scenarij počne i završi doma - spremljeni legnemo i gledamo TV uz malo cuge.
Ali moram pohvaliti predzadnji izlazak - Venerina strana se pokazala u punom sjaju nakon popriličnog broja pelinkovaca... Sreća pa je bio dobrani mrak u bircu jer sam se vješala po sudružniku, tj. oslanjala se na njega ko zadnji drunker u lokalnoj prćiji s rukom oko ramena ko dva stara suborca -  "sreećo, maa ja tebe voliim" a on meni "stara, nikad te nisam u 8 godina vidio ovakvu, oko ti je palo i malo gledaš u križ". Malo sam bila nestabilna u plesu pa je sudružnik (za svaki slučaj) stajao meni iza leđa da ne kresnem ko letva na nekog (Bože moj, sramote  )
Na putu do sandwich bara tri sam puta sjela i uz psovanje izuvala je....e čizme s j.....nim petama, zarusala u pet prljavih lokvi i došla doma izgledajući ko da sam ispala iz Vijetnama. Ali bilo je tako dobro... 
Daklem, grade čuvaj se, mi idemo van večeras!

olimpia @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.