Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
Evo dragi moji koliko je naša država razvijena - pročitajte što se događalo ovu subotu i nedjelju meni i mojem dragom u pokušaju da učinimo nešto dobro.

Uglavnom, došla sam za vikend u Rijeku s namjerom da nakon dugog vremena izađem van jerbo mi se već mozak isprao u onoj vukojebini.

U subotu navečer, negdje oko pola dvanaest, spremna i nabrijana izlazim van dok me dragi pričekao ispred ulaza u zgradu gdje se nalazi moj stančić. Kako sam se spustila, veli on meni "gle, tu se mota neki mali pasić, susjedi iz drugog ulaza su tamo s njim". Odemo do njih i vidim mladog mješanca, vjerojatno vučjaka, s ogrlicom, umiljatog. Susjedi mu dali malo vode i hrane, kažu uzeli bi ga ali imaju već dva. Kako ni ja u svoju roditeljsku kući više ne smijem ni jednog psa dopeljati nakon što su moji dali 18 godina života našem dragom psu, ni ja ga ne mogu udomiti.

Jebiga, da mi je ova država pružila malo više šansi i ja bih bila u mogućnosti pomoći drugome. Kako nije, još uvijek sam podstanar svojih donositelja na ovaj svijet and I have to play according to their rules in their own house. Shit.

Teška srca  mu donesem staru majicu da ima gdje leći i krenemo van. Naravno, kako sam ja izgleda, magnet za životinje, malecki je krenuo za nama.

I što sad?

Ništa, ostali smo s njim doma, nismo ga htjeli pustiti na cesti.

Jučer ujutro, nedjelja, nigdje žive duše, pokušavamo ga smjestiti negdje. Nitko od poznatih neće. Zovemo azile od Pule do Like - nigdje nemaju mjesta. Otišli smo u dežurnu veterinarsku da provjerimo da li je možda čipiran - ništa - naravno. Sada smo već bili sigurni da su ga napustili. Javili smo i na radio, nitko se nije javio.

I opet, što sad?

Kažemo, ajde, ako treba voziti ćemo ga i dalje. I već na kraju nada, uspijemo dobiti Udrugu za zaštitu životinja, ni manje ni više nego u Čakovcu. Kažu, za mladunca će se uvijek naći mjesto.

Ni pet ni šest, sjedamo u auto u 3 poslijepodne  i put Čakovca.

I stvarno, azil Udruge Prijatelji životinja iz Čakovca je super uređen, supružnici koji ga vode s puno ljubavi se brinu o svih 200 životinja (iako im je kapacitet 120 životinja) i ovim im putem beskrajno zahvaljujem što su našeg mladog  psića primili.

Svaka im čast na trudu, ljubavi i posvećenosti tom teškom zadatku.
Još se uvijek oporavljam od tuge što mu nisam mogla više pomoći. Ništa me ne može rastužiti više od izgubljene i napuštene životinje.

Također, molim svih koji imaju mogućnosti i volje, da pomognu društvima u njihovoj blizini koji spašavaju te jadne životinje s ceste jer su sigurno na rubu snaga i bez sredstava. Ja ću probati koliko mogu, s obzirom da sa svojom bijednom plaćom od 3700,00 koju vidim svakih tri mjeseca i ne mogu previše, ali da ću svaki put odvojiti nešto novaca - hoću.

Isto tako, unaprijed molim one koji namjeravaju ostavljati komentare o tome kako se prvo treba pobrinuti o ljudima u nevolji i tome slično - da se suzdrže jer sam toga svjesna i bez da mi se to govori. Osim toga, čovjek ima usta da kaže što ga mori za razliku od životinja koje su pak apsolutno nemoćne. Također, veliki broj ljudi ni nije u mogućnosti rješavati probleme koje imaju ljudi s obzirom da je to ipak kompleksnija i zahtjevnija situacija od brige o životinjama, a oni koji vole životinje u najvećem broju slučajeva vole i ljude pa im o tome nije potrebno naglašavati.

Još jedan apel - nemojte uzimati životinju ako je ne mislite zadržati, a ako već niste u mogućnosti zadržati ju - dobro se pobrinite da ne završi na cesti.



olimpia @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.