Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
91521
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
četvrtak, veljača 26, 2009
Teško je samog sebe suočiti sa spoznajom da si profulao neke stvari. Da si u datom trenu promašio. Ovo je nastavak off roada.

Ima trenutaka prožetih samospoznajom i otvorenim priznavanjem da smo nešto učinili loše. Ili da smo nešto propustili učiniti. Ova je činjenica jako važna, jer nečinjenje se u nekim slučajevima u pravu smatra  krivičnim djelom jednake težine kao i činjenje lošeg. Samo što u mojem slučaju oštećeni nije nitko drugi nego ja.
Mnogo toga što činimo i odlučujemo je obilježeno odgojem naših roditelja. Ponekad i njihove najbolje namjere mogu utjecati kobno na nas. U želji da nam pomognu učine nas ovisnima o sebi i vice versa.

Skrušeno priznajem - u nekim trenucima važnih životnih odabira birala sam liniju manjeg otpora. Što na kraju krajeva i nije značilo da mi je bilo lakše nakon takvih odabira. Upravo suprotno -  neki su se čak i previše zakomplicirali. Nisam pokazala neku pretjeranu hrabrost. Iz ove perspektive danas pitam se da li bi moj život... ne, lažem, ne moj život nego ja - bila kvalitetnija i ispunjenija da sam, ne znam, u datom trenu spakirala svoje kofere i otišla u bijeli svijet, borila se apsolutno sama, bez ičije pomoći.. Da nisam nastavljala svoje obrazovanje... Da sam radila sve samo da imam novaca.... Da sam beskrupulozno postupala i svoj ponos gazila.

Ne znam.

Ne volim one priče ljudi da svaki trud biva nagrađen. Nije istina da takvi sve postižu samo zahvaljujući svojem trudu. Uvijek, ali baš uvijek mora postojati taj jedan sićušni trenutak kada im se sreća osmjehne i oni baš primjete taj osmijeh. Ne vjerujem u priče da čovjek baš uvijek sam sebi stvara prilike. Ponekad se one stvore same od sebe i u kombinaciji sa trenutkom sreće - čovjek poluči uspjeh kakav želi ili očekuje.
Uložila sam enormno mnogo truda u neke stvari koje se nikad nisu isplatile. Tražila sam svoje 'prilike' na sto strana i rijetko mi se koja, pa makar i najslabašnija, ukazala.
Kada bi svi mi postupali po principu baci se pa vidi što će biti - bilo bi nas jako puno, previše razbijenih glava. Možda ti ljudi jesu hrabriji.. možda su i snažniji.... ali njihova formula uspjeha i kvalitetnog življenja ne mora nužno vrijediti za svih

Nakon 12 godina truda, dosta mi je. U vakuumu sam.

Tika-taka, tika-taka...
Sat nemilosrdno otkucava, na moju žalost ne unazad.

Oni koji me poznaju znaju da se rijetko, skoro nikad ne okrećem unazad da bh uvijek isponova pregruntavala neke odabire i svaki put došla na isti zaključak. Ovo je jedan od tih rijetkih trenutaka. Možda čak i neponovljiv.

Nečinjenje možda i jest činjenje. Za mene. Toliko sam vremena utrošila u to da sebe izgradim, da sve oko mene i svim bude dobro, da ja budem odlična djevojka, radnica, studentica, prijateljica, da sam u nekoj sekundi, prije nekoliko godina, kompletno izgubila sebe iz vida što je dovelo do potpunog kraha moje kule od karata. I onda sam se pustila. Pustila nek me voda nosi. Nečinila i nečinila. Učinila grijeh sebi, sebe na gore nečinjenjem promijenila.

On tvrdi da sam zadovoljnija. Ja mislim - ne čitaš dovoljno često moj blog.
olimpia @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.