Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
utorak, svibanj 20, 2008
Da li vam se ponekad čini kako nekim drugim ljudima sve ide od ruke? Da li ih promatrate krajičkom oka i pitate se u sebi pod kojom si se ti sretnom zvijezdom rodio, prokletniče sretnički?

Poznajem ih dosta. Tražim nekakve nadnaravne pretpostavke kojima bih objasnila sebi zašto baš njima ide sve tako glatko. Pa dolazim do sljedećih zaključaka: ide mu/joj dobro jer je optimist i puna energije.. nebo nagrađuje takve... Nakon toga dođem do sljedećeg zaključka: treba željeti puno u životu i puno ćeš od života dobivati natrag...
Onda,pak promatram nekog drugog i pomislim: Da, vidiš koji je on pesimist i zato mu i ide dobro u životu jer je uvijek spreman... Ili pak: to je zato što ne traži previše od života i jer je skromna pa joj sreća sama dolazi....

Mah, budalaštine, znam.  Ali, činjenica je da ih ima. Ljudi rođenih pod sretnom zvijezdom. Koji uspijevaju u svemu čega se dohvate.

Da li ti ljudi skidaju okove svakodnevice pa se prepuštaju adrenalinskoj vožnji  života bez kočnica? Da li ključ uspješnosti takvih leži u nekoj njihovoj unutarnjoj snazi? Da li je u pitanju samo čista volja neke osobe? Karma?

Svaki dan promatram kako se drugima ostvaruju snovi, kako napreduju u svojem životu, bilo poslovno, duhovno, u ljubavi, kako god. Primjećujem te ljude koji ostvare ono na što se namjere. Pa se pogledam u ogledalo i vidim osobu koja već godinama tapka u mjestu iako ima lažni osjećaj da se kreće naprijed. Da, kreće se, ali milimetarskim koracima. Nezamjetno, presporo.
I kad se poželim pomaknuti s mjesta, imam osjećaj teških okova na nogama, znate, kao ono kad u snu želite potrčati ali su vam noge zalijepljene za pod. Kao da me nešto silom drži zakovanom u jednom mjestu i ne da mi učiniti nešto što bi bilo dobro. Dobro za mene.

Voljela bih znati kako ti ljudi okreću kotačiće sudbine u svoju korist.

Ili su stvarno, jednostavno, samo rođeni pod nekom sretnom zvijezdom?
olimpia @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.