Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
četvrtak, kolovoz 7, 2008
Tražiti smisao života kao rješenja vjekovne zagonetke je besmisleno. Treba tražiti i pronaći smisao vlastitog života, onaj mali motorić, ili bolje reći dinamo, koji će nas pokretati u željenom smjeru i koji će se sam to više puniti kako i mi budemo sve brže i sigurnije grabili naprijed i udisali život punim plućima.

Eto, upravo to je ono što meni nedostaje. Ona iskrica koja će pokrenuti motor i inicirati eksploziju svega onog što nosim u sebi, ali što nikako ne uspijevam uobličiti i upotrijebiti kako bih se osjećala potpunom, smirenom i zadovoljnom. Taj konstantni osjećaj nemira, nezadovoljstva, neispunjenosti, traganja za nečim boljim, većim... osjećaj koji me uporno nagriza kao što vrijeme nagriza željeznu konstrukciju, polako ali sigurno i nepovratno uništavajući bit onoga što sam bila i što jesam.

Zahrđalo, upravo tako se osjećam... konstrukcija mojeg života škripi na sve strane, ali ne izvana - već iznutra, unutarnji neprijatelj nagriza privid života koji sam si posložila u glavi i za koji sam, iako ne znam uopće ni zašto, uvjerena da upravo takav mora i biti, ni ne razmišljajući prihvatila da ja u životu ne mogu ništa više od ovoga što je sada i da moram tražiti istinsku sreću u malim stvarima, stvarima koje raduju druge ljude...

Ali ja uporno ne nalazim zadovoljenje moje istinske, duboko skrivene osobe... još uvijek ne znam koji je to ključ koji ću okrenuti i pokrenuti motor svojeg bića kako bi odvozila vožnju života u smjeru u kojem ću se duboko u sebi osjećati zadovoljnom... a možda taj ključ uopće ni ne postoji.

Možda sam osuđena na takav život bez ispunjenja nečeg što ni sama nisam sigurna što bi točno bilo... osuđena da vječno živim u potrazi za nečim što možda ni ne postoji, kao što su i vitezovi tražeći Gral proveli živote lutajući u uvjerenju da će pronaći nešto što možda, samo možda, postoji negdje dobro skriveno...
Možda je i taj put zapravo cilj sam po sebi... kakav god bio da bio.. Put traženja sebe, traženja Grala... život do kraja ispunjen nemirom i nepomirenjem...

olimpia @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.