Moj internet dnevnik
nemam pojma
Brojač posjeta
92410
dream theater
BLOG AZILA IZ RIJEKE
LUKA RITZ


Tvoje svjetlo će sjati sve jače i jače, jer ovo nije kraj - ovo je početak...
ponekad se rode anđeli koji znaju naći put
do svačijeg srca
zaljubimo se u ono čime zrače
zapanji nas boja njihove aure...
ponekad, doduše vrlo rijetko, nečija majka
rodi svačije dijete
nesvjesna koliko je njezina bol 
svačija bol i kako je njezina sjeta
svake majke sjeta
ponekad se rode anđeli miloga lica
besmrtna pogleda
ponekad se rode anđeli radi svih nas
i radi zaspalosti našega srca.

 Elfrida Matuč-Mahulja Krk
Blog
petak, listopad 17, 2008
Ovo će vjerojatno biti poduži tekst. Nisam osoba koja ulazi u rasprave po pitanju ratnih zbivanja, partizana, ustaša, četnika jer bježim od toga ko' vrag od tamjana. To su teške teme, teme u kojima je teško biti pametan i ne reći barem jednu stvar koja će biti promašena.

Ali ponukana vječitim raspravama što na tv-u, što po novinama u posljednje vrijeme o ustaštvu, Thompsonu, pa ratu i svemu što se s time povezuje, želim reći kako ja na to sve gledam.

(Crkvu ću izostaviti iz ove priče jer ju organski ne mogu smisliti pa vjerojatno ne bih mogla biti objektivna i mogla bih napisati vrlo ružne epitete za dotičnu instituciju za mlaćenje para i varanje neukih.)

Recimo što se tiče Thompsona - urbana i intelektualna ekipa zgraža se nad ovim čovjekom i uz njega vezuju ustaštvo i fašizam i tome slično. I to je točno. Apsolutni idiotluk dotičnog pjevača.
No svi zaboravljaju jednu krucijalnu stvar - da rata nije bilo - ni ovaj čovjek kao nusprodukt ne bi iz njega ispao. Zajedno sa svim konotacijama njegovih koncerata... Ja volim poslušat neke njegove pjesme, ali mi ustašluk nikad nije niti padao na pamet a kamoli što drugo. S druge strane, kako u nas vlada opće neobrazovanje pa ignoranti brkaju pojmove komunizma, socijalizma, partizana i četnika s jedne strane, evidentno ne vidjeći da to sve skupa ni malo nije isto, a s druge strane, jednako tako iz posvemašnjeg neznanja identificirajući hrvatstvo s ustašlukom - dolazi do neminovne posljedice izražavanja bijesa i srdžbe prema Srbima kroz dičenje ustaštvom. Jasno je ko' dan da ti isti nemaju pojma kako je njihov Antiša prodao pol' Hrvatske i pobio ne znam koliko pravih Hrvata (uključujući i mog djeda u Jasenovcu koji nije bio niti u partizanima niti što ja znam što) već samo laju bez veze.

Ok, to je isto idiotski, ali probajte malo razumjeti ljude kojima su Srbi učinili zlo. Meni nisu ništa učinili, pa opet, dan danas ja osjećam blago nepovjerenje. Da ne brkamo, imam ih i prijatelja i čak u obitelji - ali jednostavno osjećam nepovjerenje (u odnosu na one Srbe iz Hrvatske iz onih krajeva gdje je bio rat) s obzirom da je jasno kao dan tko je tu koga napao prvi. Ljudi kojima je netko poginuo, svoju srdžbu kanaliziraju na ovaj način. I da odmah kažem da sam svjesna da je ovaj rat bio izdirigiran izvana i ponukan prvenstveno interesima kapitalizma čiji su hrvatski poltroni poput pokojnog Vraneta još dodatno iskoristili šansu da pokradu sve što stignu i gdje stignu. Da, mnogi će mi reći kako je rat od početka bio dogovaran na samome vrhu između znamosvikoga ikoga, ali u stvarnosti - ginuli su sasvim obični i stvarni ljudi, očevi, sinovi, kćeri, braća (na obje strane)... ali svi znamo tko je zapucao prvi. I ne padam na priče poput toga kako su svi bili zaluđeni... naši kućni prijatelji su poslali  sinove iz Srbije van samo da ne idu na Hrvatsku. I jako volim te ljude...

Nadalje, ne morate se brinuti za mladež koja nosi U na glavi - to je najobičniji bunt koji će ih proći dočim počnu sami plaćati svoje režije. I za vrijeme Yuge se iz bunta crtalo svastike i što ti ja znam što. Ja se zabrinjavam nad telcima i telkušama u zrelim godinama koji to nose - njih treba educirati. Zašto me ne brinu ti balavci? Pa iz jednostavnog razloga - koliko se od vas može istinski poistovjetiti s nečim što se događalo prije 60 godina? Moj drugi, preživjeli djed je bio partizan - pa se ja svejednako ne mogu poistovjetiti (emotivno) NOB-om iako znam da nije bilo njih ne bi bilo ni Hrvatske. Pa opet - da na glavu stavim partizansku kapu ne bih osjetila doslovno ništa. Jednako tako mi ni zvijezda ne znači ništa ali sam je s guštom crtala u vrijeme velikog rvatstva i ustašluka za vrijeme Vraneta. Iako, doduše, zvijezda me asocira na lijepe i bezbrižne dane djetinjstva i ispravne ideje socijalizma. No, ta balavurdija koja crta svastike i U se ni najmanje ne može postovjetiti s tim simbolima jer pod 1. niti imaju pojma što to točno znači, pod 2. uopće ne misle to što bljezgare i pod 3.  previše je vremena prošlo od aktualnosti tih simbola u tom smislu - za njih ti simboli imaju jedan drugi smisao koji se veže uz Domovinski rat i općenitu situaciju u državi danas. Kao što rekoh - čim počnu sami plaćati režije - zaboraviti će na sve to. Nema opasnosti od njih - njihovi roditelji su ti koje treba naučiti pameti.

Što se tiče branitelja - svaka im čast. Pri tome mislim na sve one prave branitelje koji nisu samo jednom prismrdili na par kilometara daleko od bojišta a ne na lažne branitelje, već one koji su  u potpunosti  zaboravljeni od države za koju su se borili... na one koji nisu najglasniji u mržnji već doma preboljuju u tišini.

Činjenica jest da je rat ostavio posljedice u ljudima. I da je sve ovo danas oko čega se raspravlja u medijima direktna i indirektna posljedica tih godina.  Još trebaju proći godine da se neke stvari prebole.
Ruralno, nezaposleno i neobrazovano stanovništvo iz siromašnih krajeva uvijek će u birtiji voditi ratove. Uvijek će biti ustaša i četnika i onih koji će poticati sukobe. Jedino rješenje tome jest - novac i posao. Čovjek koji ima  osiguran život i dovoljno novaca da se obrazuje ili da obrazuje svoju djecu sigurno neće dane provoditi pumpajući se mržnjom i osvetom. U Hrvatskoj kakva je danas - ljudske slobode neće biti dokle god se ne popravi standard ljudi i dalje će na ovakvim prizemnim porivima i raspravama profitirati najbogatiji i najmoćniji - političari i crkva.

A ja ću vam reći - kao moj definitivan zaključak - moja će djeca biti odgajana da znaju prave vrijednosti socijalizma i komunizma,  ali isto tako - znati će sve o ratu koji se dogodio, bez izjednačavanja krivnje - preko njih žrtve neće pasti u zaborav.

Jer kad se u balkanskoj krčmi zatvore svjetla - počnu sijevati noževi. A to se više ne smije NIKAD dogoditi.
olimpia @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.